NOGE IZOLDE MORGAN

Bile su to izazovno bijele i čudesno duge noge. Završavajući malenim, uskim, visoko uzdignutim stopalom, zadovoljavajuće vitke u preponama, prštale su besprijekorno oblikovanim listovima, iznimno visokim, čvrstim i jedrim. Od sitnih, malenih koljena bijela su bedra, baršunastog sjaja, bila prekrivena čitavom mrežom jedva primjetnih modrih žilica, dajući djevojčinu tijelu mramornu ozbiljnost. Malena su stopala još greznula u plitkim, lakiranim cipelama, a crne, svilene čarape obrubljivale su ih iznad koljena, kao u trenutku dok su još nosile svoju vlasnicu. Amputacija je uslijedila iznimno brzo i morala se izvesti tik ispod prepona, tako da nije bilo potrebno potpuno ih obnažiti. Smještene na kanapeu i nehajno prebačene jedna preko druge, pri vrhu svojski umotane u deku, ostavljale su dojam živih udova usnule, pokrivene djevojke. Berg je provodio sate promatrajući ih.“

Književno djelo Brune Jasieńskog (pravim imenom Wiktor Bruno Zysman, 1901–1938), pjesnika, prozaika i dramatičara, jednog od najznačajnijih predstavnika poljske avangardne književnosti, izaziva mnoge proturječnosti. Njegov životni put, koji je započeo mladenačkom opsesijom futurizmom kroz socijalrealističku stvarnost staljinističke Rusije 1930-ih, pokazuje transformaciju toliko karakterističnu za mnoge intelektualce tog razdoblja. 1920. godine objavljena mu je prva zbirka pjesama, u koautorstvu s Anatolom Sternom, koja je izazvala glasne reakcije, a naredne godine objavio je i zbirku Cipela u zapučku (But w butonierce), u kojoj su se futuristički slogani ispreplitali s ekspresionističkim povicima i ostacima utjecaja ruskog simbolizma. Godine 1923. Jasieński je objavio roman Noge Izolde Morgan (Nogi Izoldi Morgan), mikroroman, fantastičnu priču napisanu u futurističko-ekspresionističkom stilu, grotesku u kojoj razotkriva nadolazeću katastrofu moderne mehanizirane civilizacije.