Noćni vlak

Mnoštvo je kritičara pisalo hvalospjeve o vijetnamskim pričama Thoma Jonesa, o iznimnoj mašti muškarca koji, premda primljen u marince, zapravo nije sudjelovao u ratu jer ga je u tome spriječila epilepsija sljepoočnog režnja, od koje je obolio primivši žestoke udarce u boksačkom meču. (Boks je, kao i taj rat, tema koja se često ponavlja u njegovim pričama.) Objavljivanje svake njegove zbirke pratio je vatromet oduševljenih recenzija: hvalili su Thomov neodoljivi glas, odvažnost, drskost i borbenost, njegovu vještinu da se bestidno smije u lice katastrofi – ukratko, njegov "čudesni spoj znanja, umijeća, užasa i olakšanja", kako je napisao Robert Stone, koji je, čini mi se, prosudio ispravno.

Thomove su rečenice praskave i jasne. Njima je stvorio priče i mjesta na koja niste ni pomišljali otići, s ljudima za koje niste znali da ih možete prepoznati, pa čak i zavoljeti. "Dajte Bakeru kompas i topografsku kartu", kaže vojnik, pripovjedač u priči "Pajzl", "i svjedočit ćete, pa i sudjelovati u neuhvatljivom, polumističnom taoizmu vojne znanosti."

Sve to, cijeli taj široki, duboki, neukrotivi, bolni, melankolični raspon talenta, rastvorit će vam se pred očima u dvadeset šest priča koje sadržava ova knjiga. Thom Jones je, kao što jedan lik opisuje njegova omiljenog Schopenhauera, "veličanstven tragač za istinom". Bio je prijatelj onih koji nemaju prijatelje, snažan glas osakaćenih, duhovit do bola i od prve do zadnje rečenice velik američki pisac.