Nika Kovač - Pisma tebi

Hej ti, da ti se predstavim. Zovem se Nika i ovo je moja knjiga. Sastoji se od pisama koja su namijenjena tebi. Oduvijek sam voljela pisma jer povezuju ono što mi je najdraže: ljude i riječi. Riječi nam pomažu osmisliti svijet u kojem živimo, uz njihovu pomoć shvaćamo jedni druge, sklapamo prijateljstva i oblikujemo viziju boljeg i ljepšeg svijeta. Riječi su temelj naših postupaka, a postupci stvaraju zajednice najrazličitijih ljudi.

Ovo je knjiga pisama namijenjenih tebi. Pisama koja govore o hrabrosti, umoru, sumnjama, pobjedama, veselju i strahu. Pisama koja govore o značenju upozoravanja na nepravde, o značenju socijalne države i ravnopravnog društva. Pisama koja govore o promašenim idealima ljepote, kupovini i prijateljstvu. Pisama koja slave naše greške i različitost. Ovo je knjiga pisama o meni, tebi i o svima nama. Knjiga je namijenjena svima, a šalje poruku da samo zajedno možemo stvoriti drugačiji, bolji svijet.

Iz knjige:

Ni ovih pisama ne bi bilo da nije bilo mnogih izuzetnih ljudi. Nakon što je objavljena knjiga Hrabre djevojke, zaputila sam se na turneju po slovenskim osnovnim školama. S učenicima i učenicama sam mnogo razgovarala o hrabrosti, o brigama i o lažima. Zamislila sam se potaknuta njihovim pričama, dilemama i pitanjima. Shvatila sam da se, unatoč tomu što pripadamo različitim generacijama, susrećemo s vrlo sličnim problemima: bojimo se gubitaka, brinemo se o tome što o nama misle drugi, često smo previše umorni, ponekad imamo sjećaj da na našim ramenima stoji čitav svijet, opterećujemo se očekivanjima i strahovima da nikad nismo dovoljno dobri. Zajedničko nam je i to što rijetko govorimo o svojim osjećajima. Jedni pred drugima nastojimo biti snažniji, hrabriji, pametniji i ljepši. Bojimo se pokazati ljudskost i ranjivost, teško molimo za pomoć i priznajemo da ne znamo sve.

Ja ipak vjerujem kako je važno da se ne pretvaramo. Da progovorimo o svojim slabostima, da razbijemo iluzije savršenstva. Da pokažemo kako nismo uglancana i idealizirana slika, nego uređen kaos sumnji, briga, ali i veselja. Da jedni druge prihvaćamo i da stvaramo zajednicu povezanih ljudi.

U pismima ću ti pripovijedati o svojim iskustvima, od vrtića do danas. Ona su osobna, onakva kakva sam zamislila da će biti prije nego što sam se primila pisanja. Bojim li se zbog toga? Naravno. Pa zašto onda još uvijek pišem? Zato što vjerujem da će ti moja iskustva i spoznaje pomoći. Reći će ti da nisi sam/a. Otvorit će drugačiji svijet. Neka će ti pisma ići na živce, druga će te nasmijati.