Nijemi tragovi

Ja volim pričati priče i vjerujem da svaka od njih dodaje zrnce znanja u naš mozak i zrnce empatije u naša srca. A to ne može biti loše, zar ne?, kaže Maja Strozzi, autorica ovog romana koji kroz ljubavnu priču djevojke Jelene iz središnje Bosne i zagrebačkog studenta medicine Petra, oslikava život i sudbinu triju generacija dviju hrvatskih obitelji u 20. stoljeću. …

Na osnovi osobnih saznanja iz priča nekih od članova obitelji koje je upoznala, kao i vlastitih istraživanja, autorica je, poput vješte forenzičarke, iz slučajnog susreta dvoje mladih na zagrebačkom korzu prvih dana poslije Drugog svjetskog rata rekonstruirala dramatična povijesna zbivanja koja su odredila sudbinu Petra i Jelene, njihove braće i sestara, njihovih djedova i baka, 'malih ljudi' iste vjere i istih, ali i različitih svjetonazora, dajući glas 'nijemim svjedocima' svog (i našeg) vremena obilježenog ratovima, političkim prevratima, prešućenim jamama, bijegom iz domovine, čežnjom za povratkom…

Prijavio se i ponovno je upisan na Medicinski fakultet u Zagrebu u jesen prve poslijeratne godine, bez ikakvih komplikacija i počeo je marljivo studirati. Dobio je novi indeks u koji je ulijepio sliku mladića upalih obraza i istaknutih jagodica, blijedog lica, kojeg je jedva i sâm prepoznao. Svoj stari indeks iz 1944. godine, s onom slikom plavokosog ljepotana s kapom i onim problematičnim slovom na njoj, nije uništio, već ga je stavio na dno ladice, pomalo strahujući da ga netko ne nađe i upotrijebi protiv njega. No bio je svjestan da se o tome ionako zna, tamo gdje se sve o svakom zna, pa je ta slika zapravo nevažna.