Neposlušne

Naslov knjige Neposlušne ne opisuje samo književne junakinje koje se na različite načine, bilo pregovaranjem, subverzijom ili otvorenom pobunom, bore protiv čvrstih okvira rodnih regulacija, nego i autorice, i sve znanstvenice koje političkim i etičkim čitanjima književnih tekstova donose interpretativne pomake u čvrstim paradigmama uvriježenog akademskog znanja. Uvidom u metode i alate rodnih teorija, studija invaliditeta, postklasične naratologije te feminizma, Peternai Andrić i Žužul uvjerljivo pokazuju da su načini prikazivanja rodnog identiteta nužno proturječne prakse koje se u interpretiranim književnim tekstovima, u razdoblju od 30-ih godina 19. stoljeća do suvremenosti, manifestiraju kao nikad dovršiva igra. Riječ je o knjizi koja svoje složene interpretacije predstavlja pitko i zarazno i sama postižući etičke i političke učinke koje u promatranim književnim tekstovima analizira. Neposlušne su stoga važan doprinos proučavanju novije hrvatske književnosti u svjetlu suvremenih književnih i kulturnih teorija, napose teorija roda.

Lana Molvarec

U studiji Kristine Peternai Andrić i Ivane Žužul pitanja identiteta i reprezentacije, koja se u proučavanju književnosti zadnjih desetljeća sveudilj postavljaju a da pritom odgovori na njih svejednako ustrajno izmiču, shvaćena su kao hermeneutička perspektiva koja potiče čitanje a ne kao preskriptivni heuristički kalup koji kontrolira značenja. Kako im je polazište moderno shvaćanje književnog pisanja kao prikazivanja neprikazivog, što podrazumijeva načelno odbijanje bilo kakve jednoobraznosti prikaza i svakog oblika interpretativnog esencijalizma, na nizu u svakom pogledu raznorodnih primjera pokazuju kako ne samo sve identitete, pa posljedično i svaku reprezentaciju, nego osobito iskustvo čitateljskog tumačenja, presudno određuje ambivalentnost denotacije i kontingencija konotacija, višestrukost aspekata i fragmentiranost smisla, te naročito neraspletiva ispremreženost (auto)referencijalnih odnosa. Zahvaljujući jasnoj svijesti o procesualnoj (a ne proceduralnoj) prirodi teksta, koji nastaje trajnom povratnom spregom pisanja i čitanja (a ne jednoznačnim kauzalnim slijedom), neposlušnima se pokazuju kako pomnom analizom izdvojeni pripovijedanjem uobličeni likovi, sa sve pripadnim diskurzivnim rodnim mjestima, tako i same autorice.

Tomislav Brlek