Neka jedu kolaže

Neka jedu kolaže je nova hibridna, grafičko-poetska knjiga multiumjetnika i multipraktika Envera Krivca. Ovaj put Krivac je – preciznije je reći montirao nego napisao – zbirku pjesama, od izrezanih slova i riječi ili, kako kaže podnaslov, od „lanjskog snijega“. Knjiga se sastoji od pet ciklusa pjesama: Softvere pred svinje, Znanstvena policija, Cagney i Lacey, Nacionalna književnost i Mt. Enverest. Tehnika kolaža i cut-up metode kao temeljne u književnost ulazi preko dadaista, čega je Krivac svjestan pa zbirku gradi personalizirano kao svojevrsni poetsko-likovni dnevnik i kao igranje s limitima koji su sama srž metode. Kombinacija korištenih velikih i malih slova će poeziji dati zvučnu dimenziju blisku letrizmu, ali njegova je poezija puno prije konkretistička jer sve pjesme itekako imaju smisla i vizualnu cjelovitost. Osim pjesama, knjigu čine i uglavnom antropomorfni kolaži, bordure, okviri, pozadine, i to sve u boji koja daje zasebnu dinamiku tekstovima. Korišteni slovni materijal će u starijima pobuditi nostalgiju, jer će prepoznati tipografiju iz periodike ’80-ih i ’90-ih godina, iz Studija, Starta, Sam svoj majstora, novinskog izdanja Globusa…

Ključno je ipak u svemu tome mnogome jedno – to što su pjesme odlične! Krivčev već razglašeni smisao za humor, aforistiku (Internet, Inkvizicija po mjeri čovjeka), ludizam i slobodarstvo (Govorim kako mi dođe i to zovem hrvatski jezik) frcaju iz svakog poetskog kolaža. Zbirka je prožeta i satirom koja se referira na aktualno, a izraslom na retro-fontovima, dok je autoironijski sloj posebno istaknuo u ciklusu Mont Enverest koji gotovo jazzerski improvizira motiv autorova imena. Sukus svega je zabavna, pametna, duhovita, šašava, razigrana, vizualno-grafički upečatljiva knjiga uz koju nećete pomisliti ni na kolače, ni na što drugo, jer će vas uvući u svoj vir i izbaciti van bolje, promijenjene, zamišljene i nasmiješene.

Kruno Lokotar