Nauetakuan, tišina za šum

"Nauetakuan", objavljen 2021. godine pri Editions XYZ, roman je prvijenac etablirane mlade umjetnice Natashe Kanapé Fontaine. Na samom početku romana doznajemo: nauetakuan je innu riječ koja znači zvuk koji dopire izdaleka. A kako ga možemo čuti ako sve izvan nas i unutar nas vibrira, zuji, viče, buči? Za to je potrebna tišina.

A u tišini može prozboriti možda jedino pjesnik. Moćnim pjesničkim stilom ispisane stranice prate Monicu, studenticu povijesti umjetnosti u Montrealu koja je izgubila dodir sa svojim Innu korijenima. Kada prigodom jedne likovne izložbe neočekivano osvijesti duboku međugeneracijsku ranu, počinje tražiti snažnije veze sa svojim izvornim podrijetlom. Novo prijateljstvo s Katherine, pripadnicom autohtonog naroda čiji je život ispunjen kulturom i zajednicom, Monicu odvraća od asimilacije i toksičnog života prema nečem dubljem i univerzalnijem.

Neke kritike uspoređuju roman s „ljubavnim pismom“ upućenim preživjelima velike kulturne promjene koja je pogodila autohtone narode u povijesti Kanade, s pismom posvećenim njihovim potomcima. Tkanje je to nadahnuto osobnim snovima, autohtonim mitovima i drevnim pričama koje su joj prenijele majke, starješine, među njima osobito Joséphine Bacon, kultna Innu pjesnikinja, nezaobilazna kad je riječ o autohtonoj književnosti Kvebeka, Kanade.

Kao i u svoje pjesme, Fontaine je jednaku prepoznatljivu, upravo njoj svjostvenu snagu utkala u svoj prvi roman, s istom snagom identiteta, kolektivnog pamćenja, baštine i umjetničke moći.