Zmajevi koji ne lete

Zmajevi koji ne lete potresna je, ali i katarzična priča o trojici prijatelja koji se koncem osmoga razreda osnovne škole upuštaju u konzumaciju sintetske droge poznate pod nazivom Osvježivači. Priča ispričana riječima glavnog lika Marijana itekako podsjeća na niz istinitih događanja o kojima smo mogli čitati u tisku, a događala su se diljem gradova Republike Hrvatske, nažalost s tragičnim završetkom u Osijeku i Zagrebu, i govori o tipično dječjoj, mladenačkoj potrebi za isticanjem u društvu, za položajem vođe unutar dobne skupine, ali i o potrebi za ljubavlju, koja dovodi do ruba tragedije. Priča je to o takozvanim prijateljstvima, ali i o obiteljima čiji raspadi dovode do osnovnih pitanja glavnih junaka: Gdje pripadam? Tko me voli? Potresna priča o upitnoj snazi koja je zapravo nemoć što vodi prepuštanju ovisnosti i o borbi za povratak u svakodnevni život.

O autorici:

Ivana Šojat, Osječanka, rokerica, darkerica, grliteljica i zaštitnica stabala, pasa, nejakih, svih živih, pasionirana čitateljica crnih kronika i analitičarka psihoza, trauma i oblaka, rodila se u najluđem i najkraćem mjesecu 1971. Iako je poezijom započela svoj književni put, dosad je objavila deset romana (od kojih su dva za mlade), pet zbirki poezije, tri zbirke kratkih priča, zbirku eseja i dvije slikovnice za djecu. Valjda u želji da o svijetu dozna što je moguće više, sudjelovala je u ratu, glačala rublje za druge, bila sudski tumač u Belgiji, vozila se u tenku i oklopnom transporteru, naučila jahati konje, penjala se po brdima, učila mačevanje, vrtlarenje, veslanje, pecanje, kopala po arhivima i zemlji, družila se s travarima, biciklom zalazila u ritove, pjevala u rok-grupama, ali i opernom zboru HNK-a u Osijeku. Trenutno živi, radi i prevodi s francuskog i engleskog.

O urednici:

Nives Tomašević (1954) docentica je na Odjelu za informacijske znanosti Sveučilišta u Zadru. Tijekom stručne djelatnosti Nives Tomašević uredila je iznimno velik broj knjiga i pokrenula veći broj biblioteka, među ostalima biblioteku Rukoljub i Slon za mladež u nakladničkoj kući Slon, biblioteku Strani pisci u nakladničkoj kući Mozaik, a u Nakladi Ljevak biblioteke Povijest hrvatske književnosti, Povijest umjetnosti, Otvorenu knjigu, Academicu i Razotkrivanja (biblioteka je 2004. dobila nagradu “Josip Juraj Strossmayer“ HAZU za najbolji izdavački projekt). Godine 1997. odlikovana je redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za zasluge u kulturi, a 2003. dobila je povelju Grada Osijeka za promicanje osječke pisane riječi. Članica je Matice hrvatske. Uz uredničku aktivnost u Nakladi Ljevak Nives Tomašević objavljuje znanstvene radove, organizira radionice i vodi modul Nakladništva na doktorskom studiju Društvo znanja i prijenos informacija. Suautorica je knjige “Knjiga, tranzicija, iluzija” koju je 2009. objavila u suautorstvu s Mihom Kovačem te “Pisma Ireni”, u suautorstvu sa Sandrom Križić Roban. Iz knjige: Kad smo ponovno sjeli, objasnio mi je da zna za mravce koje osjećam. Rekao mi je da je to normalno, da je to posljedica toga što sam pušio, da će mi dati nešto za smirenje. Otišao je do radnog stola, podigao slušalicu telefona koji je na stolu ležao, razgovarao s nekim, pa prekinuo razgovor. U sobu je ubrzo došla medicinska sestra s nekakvom pilulom. Robert mi je rekao neka je popijem, da će mi biti lakše. Popio sam pilulu, pa smo malo razgovarali o bezveznim stvarima. O vremenu, glazbi koju slušam, školi u koju idem, stvarima koje volim, stvarima koje mi idu na živce. Naposljetku, kad su mravci utihnuli, Robert me promotrio, nasmiješio se i rekao: „A sad ćemo lijepo ispočetka.“ Kimnuo sam glavom premda nisam imao pojma gdje je početak, ni kako ga pronaći.