

Vatra u vatri
Utemeljena na autorovim arhivskim istraživanjima, knjiga Vatra u vatri Michaela Martensa (1973) prva je cjelovita biografija Ive Andrića, književnika koji je bio i izravnim svjedokom ključnih događaja jugoslavenske i europske povijesti 20. stoljeća. Nastojeći rasvijetliti različite izvanknjiževne pojave, koje se ustrajno javljaju kao polazišta u tumačenjima Andrićevog djela, a tiču se nacionalno-kulturnih te društveno-političkih prilika, kako u doba kad nastaje, tako i danas, Martens najviše pažnje posvećuje rekonstrukciji razdoblja Andrićeve diplomatske službe u Berlinu pred Drugi svjetski rat te lokalnih i šire europskih političkih okolnosti u kojima mu je 1961. dodijeljena Nobelova nagrada, narativno povezujući te dvije vremenski udaljene i značenjski disparatne epizode u smislenu – iako nipošto konačnu, ni jedinu moguću – interpretativnu konstrukciju.
Nesanica
Među njegovim hartijama još se nalazilo nekoliko knjiga, brižljivo odabranih i složenih u fascikle: pesme, dnevnici, beleške. Iz svih je tih rukopisa izbacio sve što bi ga moglo kompromitovati u očima potomstva. Svaki lični trag, svaku privatnu činjenicu, kako bi ostao u očima potomstva što više apstrakcija, što više pisac, a što manje čovek od krvi i mesa. Bilo je u tom njegovom gestu nečeg gorkog i pravičnog: on i jeste proživeo ceo svoj vek u svetu fikcije, u svetu platonskih ideala, a svaki izlet u život bio mu je samo muka i nevolja, nesnalaženje i dosada. Svaka ga je životna odluka, ona izvan sveta čistih ideja, izvan tišine i samoće, samo ranjavala, svaki mu je potez bio promašaj, svaki susret s ljudima poraz, svaki uspeh nova nevolja; kao što je izbacio iz njih i tuđa imena, svu tu efemernost koja može samo da okalja njegovo ime. - Danilo Kiš
Fiksni tečaj konverzije: 1 EUR = 7.53450 kn