

Posljednji roman Nade Mihelčić
Zanimljivost romana Draga mama, ujedno i jedna od njegovih glavnih kvaliteta, proizlazi iz načina kako Nada Mihelčić vodi cjelokupnu priču. Sva su događanja, ali i sve misli, emocije i unutarnji rascjepi prikazani iz pripovjedačke i fokalizatorske pozicije Viktorije, odnosno Bucke, kako je, ne obazirući se na činjenicu da se mladoj djevojci to nimalo ne sviđa, uporno zove njezina majka. Viktorijin pogled, dakako, maksimalno je subjektivan, obilježen lepezom različitih emocija i stanja koje proživljava tijekom najtežih mjeseci svoga odrastanja, no isto tako on je i iznimno zreo, u širini i dubini zahvata svijeta oko sebe možda i netipično zreo za tinejdžerku. Takav fokalizator, nesumnjivo, romanu osigurava doticanje problematike koja je mnogo više od individualnih teškoća jedne djevojke i jedne obitelji.
Riječ je, naime, o vrlo suptilnom i nimalo nasilnom 'skidanju velova' s različitih aktualnih društvenih fenomena kao što su bračne krize i neslaganja, nevjera, položaj djeteta u situaciji kada se roditelji razvode, problematika školstva i neadekvatnog odnosa profesor – učenik, teška ekonomska situacija i besparica, odnos prema povijesti…Pogled koji Nada Mihelčić otvara mladome čitatelju jest pogled prema pozitivnim društvenim i općeljudskim vrijednostima – toleranciji, uvažavanju različitosti, odupiranju pomodnosti i drugim vidovima ideološke ili ekonomske propagande, otvorenom umu i zdravom razumu. Ipak, kada bi se morala izdvojiti jedna, glavna kvaliteta čovjeka koju njezina fikcijska proza vrednuje kao onu koja je nezaobilazna, nulta pozicija bez koje sretan život nije moguć, onda je to svakako sloboda – sloboda od pritisaka različitih vrsta, sloboda od nametnutih društvenih i osobnih uloga. Sloboda od krivih vrijednosti koje nam društvo nerijetko nameće, baš kao i mi sami, ono je temeljno što životu, unatoč svemu, možda može osigurati smisao.
O autorici:
Nada Mihelčić rođena je 1946 u Zagrebu gdje je završila gimnaziju, apsolvirala na FPN, paralelno upisala studij filozofije i indologije na FF i pohađala predavanja na pravnom fakultetu, trudeći se dobiti što šire obrazovanje, a onda je sve napustila i odlučila putovati. Dugo godina se bavila astronomijom, alpinizmom, te prodavala američke građevinsku i brodograđevnu opremu diljem Europe. Počinje pisati tek u zreloj dobi. Njezin prvi roman Bilješke jedne gimnazijalke je nedugo po objavljivanju uvršten u lektiru za osme razrede osmogodišnjih škola. Nakon toga joj Hrvatski radio izvodi i počesto reprizira dječju radiodramu Arno i zlatna ribica. Autoričin drugi roman objavljen pod nazivom Zeleni pas pokazao je kako uspjehnjezine prve knjige nije bio slučajnost. Zeleni pas, napisan i objavljen 2009. g. postigao je svojevrstan rekord osvojivši u istoj godini sve četiri prestižne nagrade za koje je bio nominiran, a to su Nagrada Grigor Vitez, Nagrada Anto Gardoš, Nagrada Mato Lovrak i naposljetku, ali ne manje važnu godišnju nagradu Mali Princ koja se dodjeljuje najboljoj knjizi za djecu i mlade na teritoriju Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije.Nije suvišno spomenuti kako se Zeleni pas našao i u polufinalu t-portalovog natječaja za roman godine, a to je za knjigu namijenjenu djeci posve neuobičajen i lijep uspjeh. Spomenuti roman je otkupljen i kao predložak za snimanje cjelovečernjeg igranog filma, pa nije čudno što je nakon svih priznanja upravo taj roman u velikoj mjeri pripomogao Nadi Mihelčić da je nacionalni žiri predloži za uvrštavanje na međunarodnu Časnu listu pisaca za djecu i mlade za 2012. godinu. Godine 2011. autoričin roman Pustolovine Arna i Điđija dijeli nagradu Grigor Vitez s knjigom Noina mačka i drugi igrokazi autorice Sanje Lovrenčić za najbolju dječju knjigu napisanu tijekom 2010. godine.Tijekom 2012. godine je nakladnička kuća “Izvori” objavila dvije nove knjige Nade Mihelčić. To je knjiga pod naslovom Pričice i pjesmice iz daleke Afrike namijenjena djeci uzrasta do deset godina i roman Napokon brucošica namijenjena srednjoškolcima.
O urednici:
Nives Tomašević (1954.) je nakon diplome na Filozofskom fakultetu u Zagrebu cijeli radni vijek provela u nakladništvu – prvo u izdavačko-knjižarskom poduzeću »Mladost«, gdje 1988. dolazi na mjesto pomoćnice direktora za knjigu, a potom kao voditeljica vlastite nakladničke kuće »Slon«. Neko vrijeme radi kao urednica u izdavačkoj kući »Mozaik knjiga«, a zatim u nakladničkoj kući »Naklada Ljevak« gdje pokreće niz biblioteka. Njezine biblioteke nagrađivane su visokim priznanjima kao urednički projekti i kao autorske knjige. Nakon završetka doktorskog studija Hrvatske kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Odsjeku kroatistike 2008. stječe titulu doktora znanosti i otpočinje znanstveno promišljati nakladništvo u kontekstu informacijskih znanosti.
Od ožujka 2009. godine radi na Sveučilištu u Zadru, na Odsjeku za knjižničarstvo i informacijske znanosti. U nastavnom zvanju docenta danas predaje na kolegijima vezanim uz nakladništvo i sociologiju knjige ikreativnu industriju. U Nakladi Ljevak ostaje kao vanjska urednica, na bibliotekama Povijest umjetnosti, Razotkrivanja, Otvorena knjiga i Posebna izdanja. Koautorica je knjige Knjiga, tranzicija, iluzija objavljene 2009. te knjige Nevidljivo nakladništvo objavljene 2012. godine.