Mondrian iz Lepe Vesi
-
Brza dostava u roku od 2 do 3 dana!
-
Besplatna dostava na adresu za narudžbe iznad 50€
-
Besplatno preuzimanje u knjižari, Trg bana Josipa Jelačića 17
- Opis
- O autoru
- Recenzije kupaca (0)
- Detalji o knjizi
Jedanaestogodišnji Mislav provodi praznike na selu kod djeda i bake. Već prvog dana upozna grupu vršnjaka i brzo se sprijatelji s njima. Najviše se zbliži s Mijom, iako ga ona u početku zbunjuje jer potpuno odudara od stereotipnih očekivanja. Mija vatreno obožava nogomet i natprosječno je darovita nogometašica. Njezina obitelj to uglavnom tolerira kao prolazni hir, očekujući „da se opameti i prestane s glupostima, te se počne ponašati kao pristojna djevojčica“. Podržava ju jedino osebujna baka Vera, slikarica koja povučeno živi u Lepoj Vesi, tihom i zabačenom zagorskom selu. Za ljetnih mjeseci Mija redovito biciklom odlazi baki Veri, pa će jednom prilikom na biciklistički izlet povesti i Mislava. Njega će očarati bakin atelje, kao i njezine priče o slavnim slikarima. Tako će Mislav saznati da baka Vera ima originalnu Mondrianovu sliku…
IZ KNJIGE
Mislav je protrljao glavu, naročito onaj dio iznad desnog uha gdje ga je nesumnjivo nešto udarilo, ali je i dalje zbunjeno stajao ne shvaćajući što je to bilo. Zatim se na rupu natiskalo još nekoliko različitih glava, a jedan par ruku počeo je razmicati grane, pa se pred Mislava iskobeljalo i cijelo tijelo. Lice je bilo jednako zajapureno kao i ono prvo koje je provirilo kroz živicu, ali ovo je nesumnjivo pripadalo djevojčici. Stala je ispred njega i ozbiljno upitala: – Jesi dobro? Mislav je u njezinu glasu prepoznao iskrenu zabrinutost. – Jesam, čini mi se. Nakon toga kroz rupu u živici počeli su se provlačiti i ostali sudionici žučljive utakmice. Jedan od njih pod rukom je držao nogometnu loptu, pa je Mislavu napokon postalo jasno kako je zaradio udarac u glavu. Nasmijao se, računajući koja je vjerojatnost da naiđe na jedinu rupu u živici baš kad netko s druge strane neprecizno šutne loptu i pošalje je daleko u aut. I da se njegova glava baš u tom trenu nađe na putanji lopte, tako da ga ona pogodi i odbije se natrag na teren. Čak i prema vrlo grubom izračunu, zaključio je da je vjerojatnost za to jako, jako mala. Pa se počeo sve glasnije smijati. – Čovječe! Nema valjda potres mozga? – upitao je netko.