Misli dobro, osjećaj se dobro

Kognitivno-bihevioralna terapija djece je popularni oblik psihoterapije koji se danas koristi za cijeli niz problema mentalnog zdravlja kod djece i mladeži. Empirijska je osnova kognitivno-bihevioralne terapije djece dokazana brojnim istraživanjima sa slučajnim uzorcima koja su rezultirala većim uvjerenjem kliničara da je kognitivno-bihevioralna terapija terapija izbora za mnoge poremećaje.

Iako je broj istraživanja koja procjenjuju djelotvornost kognitivno-bihevioralne terapije usmjerene na djecu veći nego onih koja procjenjuju druge psihoterapije, broj provedenih istraživanja još je uvijek ograničen. Prva su istraživanja sa slučajnim uzorcima kognitivno-bihevioralne terapije usmjerene na djecu objavljena tek početkom 1990-ih, a tek su nedavno objavljeni rezultati istraživanja sa slučajnim uzorcima kognitivno-bihevioralne terapije djece s opsesivno-kompulzivnim poremećajem te sindromom kroničnoga umora.

Specifične komponente terapije, redoslijed i kognitivni naglasak intervencija koje potpadaju pod općeniti naziv kognitivno-bihevioralne terapije značajno variraju. Kognitivno-bihevioralna terapija nije homogena intervencija koja se provodi na standardiziran način, već obuhvaća mnoštvo strategija koje se kombiniraju i provode na različite načine s heterogenom grupom klijenata različitih dobi, kognitivnog, lingvističkog i društvenog razvoja. Relativno se malo zna o efektivnim komponentama, kao i o tome može li se kognitivno-bihevioralna terapija poboljšati tako da se izravno usredotoči na ključne kognicije za koje se pretpostavlja da su u temelju djetetova problema. Broj terapijskih susreta u kognitivno-bihevioralnoj terapiji usmjerenoj na dijete ovisi o slučaju, i malo je pažnje bilo posvećeno procjeni kognitivnih promjena ili pretpostavljenoj povezanosti s rješavanjem problema.