Liber monstrorum balcanorum

U mnogim se knjigama i znanstvenim člancima koji tematiziraju Balkan, bilo da je riječ o balkanističkom diskursu ili njegovoj kritici, pojavljuje pojam čudovišnosti. Ta se čudovišnost ponajprije opisuje u putopisnoj literaturi s namjerom „očudovištavanja“ stanovnika Balkana, a zatim i posreduje u književnim i likovnim djelima, u kojima se putem opisa ne/natprirodnih bića i sam prostor Balkana petrificira kao čudovišan. I suvremene imaginacije kulturnih, društvenih, a nadasve političkih praksi jugoistoka Europe, nerijetko preuzimaju stajaće epitete monstruoznosti kao neupitne determinante ovoga prostora (i vremena).

Urednička knjiga Liber Monstrorum Balcanorum u fokus stavlja upravo navedeno, sabirući na jednom mjestu znanstvenu artikulaciju o balkanskoj čudovišnosti, ali i umjetničke refleksije, pritom pozivajući autorice i autore da “na konkretnim primjerima promišljaju tragove čudovišnog u književnim djelima, leksikološkoj praksi, umjetničkom stvaralaštvu, kulturnim politikama i raznovrsnim fenomenima političke svakodnevice”.