

Kako je moguće da se sigurna i mirna zajednica privremeno pretvori u okrutno mjesto gdje se etnička ili rasna pripadnost neke osobe vrednuje više od ljudskoga života kao takvoga? Autorica pristupa ovom pitanju kroz intervjue iz tri zemlje koje se razlikuju po svojoj povijesti, ali su komparativne po nasilju nad civilima tijekom ratova - Hrvatske, Ugande i Gvatemale. Razgovorima s ljudima koji imaju osobna iskustva u ratu doprinosi ne samo glas razuma, nego i autentičnost, dubina i emocije. Autorica se nadovezuje na postojeću literaturu i zaključuje da nasilje nad civilima temeljeno na njihovu etničkom ili vjerskom identitetu ukazuje na određenu političku strategiju.