Već dvije tisuće godina...

Roman Mihaila Sebastiana Već dvije tisuće godina… iz 1934. ponire u dubinu uma židovskog studenta u Rumunjskoj burnih predratnih godina. Protagonist tog književnog remek-djela piščev je alter ego, mladić u škripcu između antisemitizma i cionizma. Premda kao student mora trpjeti fizičko i verbalno zlostavljanje, osjeća se odvojenim od drugih Židova i pita se je li njihov aktivizam vrijedan cijene koju moraju platiti. U trpljenju progona pronalazi asketski i mistični užitak što je pripadnik “prljavog naroda”, a osjećaj da mu se zbog toga nanosi nepravda predstavlja mu jednu od najtaštijih intimnih radosti. Štoviše, htio bi na pet minuta biti antisemit i osjetiti u sebi neprijatelja kojeg treba suzbiti, osvijestiti “grijeh” što je Židov. Provodi dane družeći se s revolucionarima, fanaticima i razvratnicima, ali osjeća nemoć da uđe u gomilu i skotrlja se u njezinu džunglu. Razumijeva pritom jako dobro zašto je Židov-otpadnik, dakle onaj koji je predodređen za život u sebi samome, za druge bolja meta od bilo koje druge vrste otpadnika.