

Psihoterapija se ne može učiti samo iz knjiga. Ona pripada disciplinama koje se uče od ljudi, i to kroz iskustvo vlastite psihoterapije i rada s pacijentima te od drugih na seminarima, predavanjima i supervizijama. No knjige ostaju nezaobilazan izvor znanja, mišljenja, teorija, analiza i sinteza, dedukcija i indukcija. Zato je knjiga i dalje neiscrpan izvor za proširivanje znanja i kada postoji bogatije osobno iskustvo u prakticiranju psihoterapije.
Knjiga je podijeljena u nekoliko poglavlja, a autor objašnjava:
- univerzalnu teoriju psihoterapije koju pretvara u specifičnu teoriju terapeuta i pacijenta
- psihoanalitičku psihoterapiju kao sintezu znanosti u teoriji, a obrt i umjetnost u praksi
- psihodinamiku uma - predosjećaje i ponašanje
- cikličko kontekstualnu psihodinamičku psihoterapiju Paula Wachtela
- psihoterapiju promjena
- psihoanalitičku-psihodinamičku praksu
- psihoterapijsku sintezu