Ne postoji sutra u Atru

Upravo su zapisi s tog putovanja okosnica njezine prve knjiga Ne postoji sutra u Atru. Radi se o zbirki kratkih priča geografski smještenih u Senegal, Mauritaniju i Maroko koje, iako kronološki poredane, mogu stajati i čitati se zasebno, kao niz impresija koje nenametljivo, vješto i na momente duhovito uranjaju čitatelje u atmosferu „crnog kontinenta“ i, kako kaže Nebojša Lujanović „putem niza freski hvataju detalje čiji je estetski i simbolički potencijal sigurno nešto što bi promaklo običnom turistu”. Prema riječima Hrvoja Ivančića, pisca s pozamašnim afričkim iskustvom, ovaj putopis „ne pokušava odgonetnuti poziciju afričkog čovjeka u svijetu, nema pretenziju naučiti nas i odgonetnuti nam apsolutnu istinu. Autorica se u pričama ne libi vlastitih predrasuda već ih nosi s određenom simpatijom da bi ih, ovisno o situaciji, razbila ili čak potvrdila“.

Sve je tu tako dobro, precizno ispričano, lijepo i duhovito da čitatelj na kraju može slobodno reći da jedna rečenica Martine Divić vrijedi više od tisuću uobičajenih i stereotipnih slika Afrike, koje neprestano vidimo na našim televizijama te po fejsbucima i instagramima naših telefona. Ovo je jedan od boljih i smislenijih putopisa naše suvremene književnosti. Osim što će čitatelju prirediti užitak u tekstu, osim što će ga povremeno nasmijati i oraspoložiti – jer ovo je izrazito svijetla, vedra knjiga – rijetko kad ćete naići na tekst koji tako superiorno, a posve diskretno, divno jednostavno, razbija predrasude o Africi i o njezinim ljudima. (Miljenko Jergović)