Terapija žudnje

Mnogo je ljudi pružalo upute jedne biou techne, jednog umjeća življenja. Ono što je posebno u doprinosu filozofa je njihova tvrdnja kako samo filozofija i ništa drugo predstavlja ono umijeće koje nam je potrebno, umijeće koje se bavi valjanim i čvrstim argumentima, umijeće koje smjera istini. Ti filozofi tvrde da traženje logičke valjanosti, intelektualne koherentnosti i istine predstavlja oslobađanje od tiranije običaja i konvencija te stvara zajednicu bića koja mogu upravljati vlastitom životnom pričom i vlastitim mišljenjem.

„Filozofija se nikada ne prestaje shvaćati kao umijeće čija su oruđa argumenti, umijeće u koje­mu točno razmišljanje, logička strogoća i preciznost u definiranju imaju važnu ulogu. No značenje tih postupaka filozofije, ukoliko ih prihvaća, shvaćeno je, prije svega, kao namjera postizanja procvata ljudskih života. A vrednovanje svakoga posebnog argumenta mora se pozabaviti ne sa­mo logičkom formom i istinom premisa nego i prikladnošću argumenta za specifične boljke koje su dani predmet."

Ovo što slijedi neće niti pokušavati biti prikaz čitave helenističke etičke misli, niti će biti pa­žljivo sistematizirani selektivni odabir. Umjesto toga bit će donekle idi­osinkrastički prikaz nekih središnjih tema, vođen opsesivnim traganjem za nekim pitanjima – a kao vodeći motiv poslužit će analogija između filozofije i medicine kao umijeća življenja.

… Kako to Ciceron, govoreći u ime Stoe, govori sažetije: „Uvjeravam vas da postoji medicinsko umijeće za dušu. To je filozofija, a njezinu pomoć ne moramo tražiti, kao kod bolesti tijela, izvan nas. Moramo svom svojom snagom i mogućnostima nastojati da postane­mo sposobni liječiti same sebe.“

-iz predgovora autorice