Knjiga za Maju

„Knjiga za Maju“ je Tomaševa prozna knjiga nemira, raspadanja i pokušaja objedinjavanja bića, što znači i svijeta, koji autoru uporno izmiče, ali oduvijek, od dana nomadskih koji nisu stvorili uporište, do onih kada vrline i poroci mijenjaju hijerarhiju pa se moralni kompas suludo vrti. Sve se to očituje i u autorovoj poetici, koja kroz jezik i emociju pokušava prenijeti stanja i nedoumice, u poetici koja prati i oponaša rastrzanost bića i pokušaje njegove defragmentacije. No, još nije vrijeme za rezignaciju, postoji volja za životom i mirom, možda se ipak može pobjeći od gejzira psihe ili se na njima ogrijati, možda put u Lisabon na kojem Ona tako inzistira daje nadu, pa bila ona i bez optimizma. Samo se treba pokrenuti, još jednom uroniti.

Kruno Lokotar

Da se bavi fotografijom, Marko Tomaš bio bi jedan od fotografa kao što je Henri-Cartier Bresson, u čije naoko nehajno uhvaćene kadrove stane i sve ono kameri nevidljivo. Ipak je pisac, a „Knjiga za Maju“ niz je takvih slika koje donose I posve intimnu, ali i priču čitave jedne generacije, rastrgane nasljeđem prošlosti i nametnutim očekivanjima društva. Priča je to o mnogim izmještanjima i jednom povratku – povrh svega o ljubavi, onoj sudbinskoj, ispisanoj bez imalo patetike, smještenoj tek u svjetlucave pjege jednoga lica. Svojim je drugim romanom, i možda najosobnijim djelom dosad, Tomaš još jednom potvrdio kako se radi o iznimnom proznom autoru s već prepoznatljivim pjesničkim senzibilitetom za jezik.

Ena Katarina Haler