Leto kada sam naučila da letim

Leto kada sam naučila da letim roman je o pomirenju. Jasminka Petrović piše jednostavno i razumljivo, ali bez onog naivističkog trivijaliziranja, karakterističnog za naše pisce kada bi da se užive u dječje uloge. Ona ima onu gotovo ćopićevsku uvjerljivost, koja onda i odraslome omogućava da s razumijevanjem i interesom pročita njezinu knjigu.

Miljenko Jergović

Sofija, odrasla u Beogradu, po prvi put se susreće s bodulskim (otočkim) govorom, što vodi do brojnih nesporazuma i srazova u interakcijama s okolinom. Jezična karakterizacija likova u književnosti je sklizak teren: nije lako realistično simulirati različite jezične idiome i nijanse unutar istoga jezika, a da rezultat ne djeluje nespretno ili da se ne izokrene u nenamjernu parodiju. Petrović, međutim, ne samo da uvjerljivo dočarati jezični sudar svjetova, nego od njega i uspijeva načiniti punopravnu komponentu fabule.

Dinko Kreho

S jedne strane, univerzalna priča o odrastanju, zaljubljivanju, straho- vima i nesigurnostima tinejdžerskog doba, začinjena „Mediteranom kakav je nekad bio“; s druge, majstorski prikaz rascepa Jugoslavije kroz sliku jedne (pre)dugo zavađene srpsko-hrvatske, odnosno starigradsko-beogradske porodice. Stalne smene beogradskog slenga i bodulskog hvarskog dijalekta otvaraju pitanja o mogućnostima komunikacije, razmene, razumevanja.

Tijana Spasić, književna kritičarka