Rasprizorenja

Etimološki, ime igre koju Austerlitz igra s fotografijama, pasijans, vodi do pojma strpljenja. Uostalom, Grant Gee je 2012. snimio film-esej Patience (After Sebald) kojim uspostavlja odnos između Sebaldovog načina postojanja i motiva iz njegove knjige Saturnovi prsteni. Strpljivost je osobina kojom se Sebaldovi likovi, kao i njegovo pismo, opiru nemogućnosti, o kojoj piše Barthes, da se pojmi trajanje.

Strpljivost je nepristajanje na nemoć o kojoj govori Flusser tvrdeći da s fotografijom započinje ‘postpovijest’ u kojoj pojmovno mišljenje iščezava u procesu prekodiranja mišljenja u brojke, u mehanizaciji mišljenja koja čineći ljude nekompetentnima za mišljenje dovodi do toga da ga prepuštaju aparatima. Rasprizorenja Leonide Kovač neusporediva je knjiga u suvremenoj hrvatskoj esejistici posvećenoj književnosti i vizualnim umjetnostima, ne samo zato što se nadahnjuje „metafizičkom intervencijom“, koju je na putu mišljenja dijalektičkog i historijskog materijalizma poduzeo Walter Benjamin, nego ponajprije zato što osnovni predmet analitičkog raspravljanja, uvodni ali i glavni lik, Austerlitz - uzet iz istoimenoga romana njemačkog pisca W. G. Sebalda iz 2001. - tu, na stranicama njezine knjige, susreće Maltea Lauridsa Briggea iz „Zapisaka“ Rainera Marie Rilkea, iz 1910. Austerlitz, u Sebaldovu romanu, na jednom mjestu kaže svom sugovorniku: I zar ne bi bilo zanimljivo da mi i u prošlosti, u onome što se već odigralo i što je najvećim dijelom nestalo, imamo dogovore i moramo tamo pronaći mjesta i osobe, koje su, takoreći s one strane vremena, s nama nekako povezani. Rasprizorenja pozivaju čitaoce na takvu, gotovo nemoguću, intelektualnu ali i moralnu pustolovinu: pronaći mjesta i osobe, otkriti dogovore koje s njima imamo iz prošlosti, a kojih – s onu stranu vremena – nismo bili ni svjesni.

Ovom intrigantom knjigom autorica nam pokazuje kako je to, ipak, moguće.