Miris japanskog kada

Veliki putnik Lafcadio Hearn slika vrlo osebujan portret Japana na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće: njegovo precizno novinarsko oko bilježi svaki detalj okruženja u kojemu se našao, no to se okruženje u svakome od osam tekstova uvrštenih u ovu knjigu pretače u neku legendu, priču o duhovima, liku nekog rituala na izdisaju. Čitatelj se susreće s posljednjim bljeskovima tradicionalnog Japana koji pred Hearnovim pogledom nestaje, a kroz taj ga nestajući svijet vodi blago ironičan autorski glas koji pripovijeda o tehnikama proricanja , ukletoj haljini dugih rukava, svemu što odzvanja u tuljenju jednog psa, svjetiljkama što se spuštaju u more za svetkovine mrtvih… Stoga su Hearnove priče vrijedan izvor informacija za sve one koje zanima negdašnji Japan, ali i profinjen literarni tekst koji virtuozno kombinira elemente fantastike, prozne ironije i poetskog maštanja.