Kršćanin na psihoterapiji

Kada bih birao ključne pojmove u ovoj knjizi, to bi bili: čovjek i Bog. Toliko smo se familijarizirali s tim riječima da ih često smatramo razumljivima samim po sebi; prolazimo pokraj njih kao pokraj stabla, sunca ili stolice: "Stablo, sunce, stolica, čovjek, Bog - pa što, čemu se čuditi, zna se što je to". Međutim, riječi Bog i čovjek u sebi kriju duboku misteriju.

BOG: tri slova u koja smo smjestili, a time neminovno, za sebe, sebi, utamničili, pa i ubili ono što je bezimeno, bezgranično, neizrecivo, nespoznatljivo, neuništivo... Sadržaju, koji se krije ispod ta tri slova, razni su ljudi i narodi, u različitim vremenima, pridavali mnoga imena kojima su se međusobno povezali, ali još strasnije sporili, svađali i ubijali.

Mnogi su nijekali i niječu postojanje "Onoga kojeg se imenovalo raznim imenima", međutim, nemoguće je zatrti ili iskorijeniti čovjekovu sposobnost da nasluti i doživi neizrecivo te potrebu da ga kuša, imenuje, opisuje, izražava... Te sposobnosti (za Boga) i potrebe (za Bogom) postoje otkad postoji čovjek, neraskidivo od njegove prirode i biti. Kao što našu bit ne doživljavamo kao stvar, tako i ono što stoji iz araznih slova i imena kojima pokušavamo izraziti neizrecivo ne doživljavamo kao stvar, nego kao živo biće, osobu, pa mu se obraćamo s On, Ona, Ti.

Tijekom razvoja (čovječanstva i osobe) najprije smo "vidjeli" bogove izvan sebe, a s vremenom otkrivali jednog i jedinog Boga u sebi. Ova potraga, od vanjskog prema unutarnjem, nije samo religijska već i psihološka - ona je temelj svakog duhovnog i terapijskog rada. Tražeći sebe pronaći ćemo Boga i obrnuto. Psihoterapija i duhovnost dijele zajedničku zadaću - pomoći čovjeku da se suoči sa samim sobom i upozna samog sebe; prepozna svoje rane i ograničenja, vrijednosti i potencijale te se nastavi psihološki i duhovno porađati. Na tom putu ne možemo izbjeći pitanja i sumnje. Možemo ih samo s pažnjom i iskrenošću pokušati primiti, razumjeti i tražiti odgovore na njih.