Obrazovanje kao izazov

I dok je riječ obrazovanje poput univerzalnog obećanja rješavanja svih problema svuda prisutna, riječ naobražena osoba, za koju bismo morali pretpostaviti da je pravi cilj svih tih obrazovnih nastojanja, gotovo je nestala iz rječnika. Ta se riječ ne pojavljuje čak ni na horizontu planiranja obrazovanja i biografija sustava obrazovanja koje se analiziraju i opisuju, pa tako i ne znamo na kojem bi se mjestu u sklopu službenih obrazovnih sustava naobražena osoba trebala pojaviti. Završetak obveznog školovanja, suvremena i prema stjecanju kompetencija usmjerena matura, završeni prvostupanjski studij prema bolonjskome modelu - ničemu od toga cilj ili ideja vodilja nije stvaranje naobražene osobe. Ljudi se ne bi trebali sami obrazovati niti bi trebali biti podvrgnuti procesu obrazovanja jer se danas zahtjeva stjecanje „kompetencija“, kao što su sposobnost za timski rad, komunikacijska spremnost, želja za inovacijama i digitalni fitnes.