Izložba fotografija

„Željeznička kolonija Maksimir od 1923. do 1945. godine“

Natrag na listu

Željeznička kolonija, izgrađena na prostranoj ravnici južno od maksimirske šume, predstavlja najuspješniji urbanistički projekt izgradnje radničkog naselja u Zagrebu između Prvoga i Drugoga svjetskog rata. U vrijeme izgradnje 1920-ih godina naselje je bilo udaljena periferija grada, a danas je njegov prepoznatljiv dio izgrađen uz nezaobilazne simbole grada - perivoj Maksimir, Zoološki vrt i Nogometni stadion Maksimir, odnosno tadašnje HAŠK-ovo igralište.

Po svom urbanističkom stilu Željeznička kolonija pripada tzv. gradovima vrtovima u kojima se spaja način življenja na selu i u gradu. Zbog jedinstvene gradnje i urbanističkog pristupa te najuspjelijeg zagrebačkog primjera stvaranja „malog vrtnog grada“ prema engleskim uzorima, urbanistički prostor Željezničke kolonije kasnije je proglašen jednom od zaštićenih povijesnih cjelina grada Zagreba i upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao zaštićeno kulturno dobro. Prostor povijesne Željezničke kolonije opisan je područjem koje omeđuju tramvajsko okretište Borongaj na zapadu, Stadion Maksimir i Badovinčeva ulica na sjeveru, Hondlova i Brkljačićeva ulica na istoku te Branimirova ulica na jugu.

Izložba fotografija „Željeznička kolonija Maksimir od 1923. godine do 1945. godine“ autora Antonija Jurčeva u osam tematskih cjelina vizualno predstavlja najvažnije događaje iz najranije povijesti naselja, svakodnevicu i život njegovih stanovnika te javne ustanove koje su u to vrijeme u njemu djelovale. Vremensko razdoblje koje obuhvaća izložba fotografija prikazuje dva važna trenutka za razvoj Željezničke kolonije: 1923. godinu, kad je započelo organizirano stambeno naseljavanje, i 1945. godinu, kad je završio Drugi svjetski rat, odnosno teško stradanje naselja u zračnim bombardiranjima Zagreba.

Antonio Jurčev od rođenja živi na Koloniji u Zagrebu. Bio je učenik Osnovne škole Antuna Gustava Matoša, kasnije je u njoj radio kao učitelj, a od 2005. godine obavlja dužnost ravnatelja škole. Već dugi niz godina istražuje povijest Željezničke kolonije i kvarta Maksimirska naselja te je autor dviju knjiga – „Monografija – Osnovna škola Antuna Gustava Matoša 1933. – 2013.“ i „Od Željezničke kolonije do Ravnica – Monografija zagrebačkog kvarta Maksimirska naselja“.

Natrag na listu