Zabilješke starog pokvarenjaka

Prije no što su objedinjene u knjigu postale jedno od najpopularnijih djela Charlesa Bukowskog, «Zabilješke starog pokvarenjaka» su 60-ih izlazile u časopisu Open City. Apsolutnu slobodu pisanja i izbora tema koju mu je urednik ponudio Bukowski je, naravno, majstorski iskoristio. Evo nekoliko primjera: - jedino što me sačuvalo da me ne ubiju je to što sam ja jedno beznačajno govno; ne bavim se politikom, samo promatram, nisam se odlučio ni za jednu stranu, osim za stranu ljudske duše. - budi grub s grubima, budi glup s glupima, grubi i glupi su isti: njima ništa ne možeš učiniti; jedino oni mogu, i učinit će, izvjesne stvari tebi. - zadnji put kad se Bog pojavio, bilo je to prije 2000 godina, pokazao je nekoliko jeftinih karnevalskih trikova i dozvolio da ga prevesla nekolicina Židova, zatim je ođmaglio sa scene. - revolucija zvuči vrlo romantično, znaš. ali nije. to su krv i crijeva i ludost; to su ubijeni klinci na cesti, klinci koji ne shvaćaju koji se to kurac događa... prije nego što se umiješaš, ustanovi gdje je razum, i gdje će razum biti kad sve to završi. - kad ti se ponudi izbor između Nixona i Humphrevja, isto je kao da ti se za jelo ponudi izbor između toplog ili hladnog govna... Humphrev ili Nixon? hladno govno, toplo govno, sve je to govno.