

U prvom stoljeću prije Krista rimska književnost doživljava brz uspon u nekoliko književnih rodova, osobito u lirici i epici. Već tada i kroz iduće stoljeće u starom se Rimu pojavljuju imena koja su u svjetskoj literaturi još i danas na osobitoj cijeni i koja su izvršila neobično jak utjecaj na razvoj europskih nacionalnih književnosti. Među rimskim književnim veličinama, napose onim pjesničkim, poput Vergilija, Ovidija i Katula, zavidno mjesto zauzima Kvint Horacije Flak(65. − 8. pr. Kr.), kao pjesnik koji nije pripadao nijednoj suvremenoj rimskoj književnoj školi, već je u naglu razvoju rimske književnosti u velikoj mjeri kročio vlastitom stazom, ostvarujući pritom iznimna ostvarenja.