.

.

Potres

Cijena: 129,00 HRK
Cijena s popustom: 10,00 HRK
Količina

I mislio je pavao Žalac kako on nije ni povjesničar, ni pisac pa neće znati ni umjeti zapisati što se 9. studenog 1880. dogodilo u Zagrebu, neće nigdje upisati ni da se te godine započela i dovršila gradnja nove ceste od Karlovca do Slunja pa se je nadati da su je toli solidno napravili da se nigdje neće raspucati ili urušiti od udarca potresa kao što se to zbilo s ulicama i kućama u Zagrebu i oko njega, pa čak i iza medvednice, kako su prenosili hitne vijesti ustrašeni ljudi kao da huje zrakom brzojavi zagrebačke propasti. Podzemlje je u 10 sekundi jednim okomitim udarcem i trešnjom smlavilo čitav grad kao igračku. Igračke smo. Igračke zemlje i njezine uzburkanosti, ljuljamo se na njezinim potresima kao i na potresima vlastitih duša. Potreseni smo do svoje krhke biti, ranjivi, izrasli na tom tresnom području, potreseni životom svojih izbibanosti. ustrašeni od potresa zemaljskih i međuljudskih, potresa svjetskih i domaćih, osobnih, naših, i onih što tresu našom nutrinom, našim životima i životima naših najdražih.

Podaci

Nakladnik
Naklada Ljevak
Biblioteka
Biblioteka Otvorena knjiga
Uvez
Tvrdi uvez
Jezik
hrvatski
Broj stranica
143
UDK
886.2-3
Godina izdanja
2009
Dimenzije
14,00 x 21,50
ISBN
978-953-303-076-0

Na stvarni potres koji se 1880. dogodio u Zagre­bu podsjeća se na samo­me kraju novoga romana Višnje Stahuljak "Potres" s nekoliko rečenica,koje korespondiraju s osob­nim,intimnim potresima onih o čijim životnim pu­tovima saznajemo tije­kom pripovijedanja.

Uspostavlja se na taj način paralela između unutrašnjeg (ne)mira/(ne)sklada u životu Ka­tarine,Slavice,njezine majke Zagrepčanke Ane Pavličekove i supruge si­romašnoga pučkog uči­telja Matije Bolfa,mlinara Jose Žalca,bratića Pavla Žalca,s prostorom koji ih označuje (Rastoke,Rakovac kraj Karlovca,Slunj,Delnice,Zagreb).

Upravo je Pavao Žalac onaj pripovjedač koji se uvodno metanarativno obraća čitateljima "kako bi volio imati snagu i pre­danost onih koji pišu po­vijest pa zabilježiti sve što zna o svojoj obitelji",najavljujući na taj način jedan oblik povijesnoga pripovijedanja,koje znači zapisivanje kretanja pre­ma budućnosti (prati se razdoblje od srpnja 1879. do studenoga 1880.),koja je predvidivo nepredvidiva za svakoga njezina čla­na.

"Potres"je djelomice društveni roman uz čiji se rub prepoznaju socijalne prilike s kraja devetnaes­toga stoljeća (glad,nei­maština),ali je i djelomi­ce povijesna priča o pros­toru "gdje se nesretni Pe­tar Zrinski tukao s Turci­ma". On nudi i geografski kontekst produbljen sva­kodnevnim životom liko­va označenih udaljenim godinama u odnosu na ove u kojima jesmo. Posve je to neobično is­kustvo za suvremenu,br­zu,površnu recepciju,sa­mo povremeno svjesnu dimenzije povijesnosti.

Višnja Stahuljak napisa­la je jedan već pomalo za­boravljeni tip proze koji podsjeća na onu šenoinsku povijesnu narativnu matricu u kojoj se prika­zani događaji nastoje ov­jeriti vjerodostojnim do­kumentima (autorica na­vodi upotrijebljenu litera­turu,ali i jasno,u obliku uvodne posvete,naglaša­va kako su za priču zas­lužni i razgovori s njezi­nom bakom Albinom i djedom Darkom bez "koj­ih ne bi bilo ovoga roma­na").

Kroz dvanaest poglavlja sveznajući pripovjedač blago ulazi u unutrašnjost likova naslućujući na taj način njihov osjećaj ne­potpunosti,nemira i nela­gode koji se tek u odnosu s izvanjskom prirodom pretvara u povremenu erupciju pozitivne energi­je,punine i zadovoljstva. Čini se stoga da su šum slapova Slunjčice u Rastokama,boja Korane i mlinovi razasuti uz vode­nu magmu oni prostori koji daju intenzitet privat­nom i intimnom životu li­kova u metaforički naslo­vljenom romanu "Po­tres".

Kada iskazuje fascinaciju ljepotom vode,njezi­nom vitalnošću,razornošću,neustrašivošću i vječnošću,   kada diskretno ulazi iza zatvorenih vrata obiteljskih sudbina ili se prepušta slici zagrebačko­ga Gornjega grada ili Ilice kojom prolazi "Lijepa Sla­va" - Višnja Stahuljak po­buđuje emocije kakve iza­zivaju ljudi čista srca bez obzira nalikuju li oni u ovim (post)postmodernim vremenima posljed­njim romantičnim Mohikancima koji se trude u li­teraturi očuvati lijepe,fi­no nijansirane opise pri­rode,kao i one lirski into­nirane,spore mnogostru­ko složene rečenice.

Kada stil romanesknog pripovijedanja prožme poetičnost ispunjena zvu­kovima,bojama,oblicima i mirisima,a intonacija zadobije emocionalnu čistoću,u nekim se dijelovi­ma "Potresa" povremeno prepoznaju i osjeti melan­kolije i nostalgije. Kroz objektivno bilje­ženje izvanjskih zbivanja neočekivano ispliva neki višak značenja koji čine roman primjerom suptil­ne,tihe,kontemplativne proze o povijesti,polaga­na ritma i profinjena osje­ćaja za detalje i nijanse.


( Tekst je prvotno objavljen u Vjesniku )

Helena Sablić Tomić ,19.12.09

Proizvod trenutno nema recenzija korisnika