.

.

Mnogopoštovanoj gospodi mravima

Cijena: 129,00 HRK
Cijena s popustom: 20,00 HRK
Količina

U enciklopediji o Krleži se za ovu knjigu „Dijaloga s Miroslavom Krležom i njegovim djelom“ koju je urednik nazvao „Mnogopoštovanoj gospodi mravima“ kaže da pripada žanru tekstualnih intervjua, odnosno da je razgovorna cjelina citatno aranžirana iz autorovih bilješki i objavljenih djela. U poetičkome pogledu ta je pretpostavka djelomice točna, pa ju je vjerojatno bio svjestan i srpski publicist Miloš Jevtić, urednik Radio Beograda kada se prvi put obratio Krleži s molbom da nastupi u njegovu programu. Na drugi način svjestan od Vanište, koji je Krležina neprestana vraćanja vlastitim citatnim toposima slušao uživo, ali tko god je čitao Krležu, a Jevtić očito jest i prije nego ga je u posljednji tren sreo, mogao je znati da Krleža i kada govori – piše: „O načinu vođenja intervjua mogli bismo se dogovoriti posebno. Zapravo, odgovore možete napisati, a možete i govoriti“ (1977). Na predlošku Jevtićeva pisma koje se čuva u Krležinoj ostavštini u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, Krleža skicira odgovor u kojem kaže da mu je „žao što nije u poziciji da se odazove pozivu iz niza razloga, a najviše zato što ne vodi“, ili možda „ne voli“, jer je rukopis nečitak, „ovu vrstu razgovora-intervjua kakvi se javljaju u našoj štampi“. A zašto ih „ne voli“ objasnio je odmah na početku razgovora kada je do njega ipak došlo: „Do danas nisam čuo ni jedne žive duše da bi me zapitala jesam li pročitao neki razgovor s prominentom našeg pera“. Stoga se Jevtić upućujući Krležu tko je sve i kako važan govorio za njegov doista reprezentativan radijski program, u što je Krleža ionako bio upućen, kretao pogrešnim tragom sve dok se nije obratio Beli Krleži, te prvo s njome snimio intervju. Kada Bela Krleža, u također očito prethodno tekstualno pripremljenom razgovoru, govori Jevtiću primjerice da su „teatar i narod jedna cjelina“ te da „otuda, u svakoj budućnosti čovjeku će biti potrebna živa riječ drugog čovjeka“ i da je upravo „to teatar“, Krleža je, odnosno njegovi „citati“ već blizu.

Devedesetogodišnjaci ni danas, pa ni kada s idejom razgovora kao takvoga nemaju poseban problem, ne govore često za radio ili televiziju. Elektronski mediji osobito nisu sredstvo kroz koje bi se razrađivale ideje, ali Krleža je preko Enciklopedije bio neposredno osvjedočen kolika je važnost pročišćene, ocijeđene, jednostavne i razgovijetne poruke. Njegova neumorna rasprava, i prepiska, s piscima enciklopedičkih tekstova ne tiče se tek, kao što se to vidi iz „marginalija“, onoga što se želi reći već pogotovo načina na koji će se to učiniti. Vodeći svoje javne rasprave, umjesto kroz medije, u polemičkim knjigama i predavanjima, te napose u neposrednim razgovorima i prepisci, čiji fragmenti sugeriraju fascinantne razmjere, Krleža je neprestance provjeravao postoji li u hrvatskoj tradiciji, pored pripovjedne, eksplikacijske i prigodne i skrivena „povijest ideja“. Kada je započet rad na Enciklopediji njezino se jezgro u ljeto 1951. dogovorilo da će „direktor, Ujević (Mate), Šegedin i Malinar uzeti na čitanje“ Matoševe eseje, te da u tom radu „neće skupljati samo podatke potrebne za izradu“ enciklopedija, „već će nastojati iscrpsti sve probleme s najšireg književnog i historijskog gledišta“. Sličnoj se vrsti kulturnoga rudarstva s obzirom na Krležin opus, uključujući predloške poput „Moga obračuna s njima“ i „Europe danas“ već idućega mjeseca posvetila  probrana skupina Krležinih korespondenata. Kaže se da će joj se „kad se povrati s godišnjeg odmora“ pridružiti i dr. Ujević, no premda će se ona slijedećih desetljeća, sve do zapravo posljednjega razgovora s Krležom koji vodi Jevtić, mijenjati, o čemu god Krleža bude govorio uz njega su uvijek vlastiti citati kako se ne bi zastranio u prazninu koje se bojao.

Podaci

Nakladnik
Naklada Ljevak
Biblioteka
Biblioteka Cicero
Uvez
Meki uvez
Jezik
hrvatski
Broj stranica
304
UDK
886.2-9
Godina izdanja
2009
Dimenzije
13,80 x 21,00
ISBN
978-953-303-064-7

Proizvod trenutno nema recenzija korisnika