

Ako s trsatskih zidina pažljivo pogledate, uočit ćete, ako ste prosječna vida, da se od bivšeg hotela 'Emigranti', sada pretvorenog u industrijsku ruinu, na dvije strane granaju, u pravilnom luku, pa zatim u jednoj točki prepliću blokovi zgrada, neboderi, obiteljske kuće, vile; i ta struktura čini jednu golemu vrpcu u obliku položene, izdužene osmice. Jedva ju je moguće raspoznati od nabujalih, patološko-urbanističkih formi, ali pažljivim promatranjem, ona je tu! Matematičari je poznaju pod nazivom Moebiusova vrpca ili Moebiusov odsječak. To vam je takva vrpca, ah, ma što da vam kažem, jednostavno – beskonačna. I kamo god da idete, uvijek se nađete na mjestu s koga ste krenuli. Tu vam mi živimo i pričamo priče.
Željko Maurović riječki je autor koji je do sada objavio nekoliko zbirki kratke proze: Modeli mimikrije (2000.), Istočno od Sunca zapadno od Mjeseca (2004.) i Mentalne mape (2008.). Priče i novele objavljuje na svom blogu.