

U središtu naracije romana neobičan je pansion nedaleko Varšave u kojemu borave Židovi koji su preživjeli Holokaust. U njega u jednodnevni posjet dolazi mladić koji je kao dječak ondje s bakom često provodio praznike i susreće nekoliko ostarjelih gostiju koji ga se sjećaju iz tog vremena. Od tog trenutka glavni junak otpočinje potragu za izgubljenim vremenom, re-kreaciju vlastitog djetinjstva, koja je ujedno pokušajem rekonstrukcije pamćenja zajednice kojoj s punom sviješću pripada: zajednici poljskih Židova kojih više, praktički, nema.
Piotr Paziński (Varšava, 1973) poljski je književnik, novinar, književni kritičar i prevoditelj.
Debitantski mini-roman Pansion, objavljen u Varšavi 2009. godine – a već iduće godine nagrađen uglednom književnom nagradom Pasoš Polityke (Paszport Polityki) te dvije godine kasnije i Europskom književnom nagradom – odmah je prepoznat kao "prvi književni glas trećeg pokoljenja nakon Holokausta".
Godine 2013. objavio je svoj drugi roman, Ptičje ulice (Ptasie ulice), u kojem postaje arheologom istinskog židovskog groblja – varšavskog geta.