Kovčeg

Finske čarape, kožne vozačke rukavice, odijelo s dvostrukim proredom, jakna od umjetnog krzna, kožni oficirski opasač, to su bile stvari koje je Sergej Dovlatov u kovčegu ponio u emigraciju. Mnogo godina poslije taj je kovčeg otkrio piščev sin i tako je gotovo slučajno postao tema i sadržaj ove knjige, a usput i neka ironična verzija žanra priča za laku noć. Dovlatov opisuje kako su te praktički bezvrijedne stvari bile zapravo

sve što je stekao za trideset šest godina života u domovini, no svejedno baš ti, smiješni i odavno nepotrebni predmeti, izazivaju u njemu val gotovo prustovskih uspomena, koje su, kako sam autor veli, vjerojatno bile skrivene u naboru tih ubogih krpa i tako postale otponac za priče.

U Kovčegu Sergej Dovlatov vodi nas u sovjetsku Rusiju šezdesetih godina 20. stoljeća, i u svakom poglavlju prepričava jedan sasvim poseban dio svog života. A ovaj pisac se zaista naživio različitih života u SSSR-u: od novinara i vojnika do umjetnika, reketara, pa čak i KGB-ovca... Dovlatov nije ogorčen i ljutit poput drugih emigrantskih pisaca, barem ne na tipičan način: on je pisac profinjenog crnog humora i dovitljivih minimalističkih opservacija; njegova je nostalgija pomalo komična, kao što je i njegova ironija prožeta  ljudskošću. Dovlatov je poštovao i volio Tolstoja, Dostojevskog, Puškina i Gogolja, no njegov jedini pravi uzor bio je Čehov.

“Dovlatov nas je prikazao kao intelektualne neradnike, vesele

zlosretnike i besmislene erudite. Njegova proza budi slatku nostalgiju,

jer je to vrijeme bilo na svoj način komotno: ljudi su imali vremena za

šetnje, prijateljstvo, duge filozofske sporove, čitanje i razgovore o

literaturi. To je bilo vrijeme slatkog nerada, ali i bolje literature.

Dovlatov je doslovno izgorio za književnost.”

VALERIJ POPOV

“Dovlatov piše kratko, tužno i zabavno.”

THE PARIS REVIEW

“Dovlatov je jedini ruski pisac

koji će se uvijek čitati.”

JOSIF BRODSKI

Sergej Dovlatov (1941-1990) u Rusiji je postao kultni pisac tek nakon smrti. Svjetsku slavu stekao je krajem prošlog stoljeća nakon što je emigrirao u Ameriku 1979, dok u rodnoj Rusiji za života nije objavio niti jednu knjigu. Rođen kao dijete u židovsko-armenskom braku, Dovlatov je u Sankt Peterburgu napustio studij finskog i nakon regrutacije postao čuvar u koncentracijskom logoru. Nakon odsluženja vojnog roka, novinarske tekstove pisao za razne novine, dok je satiričnu prozu objavljivao u samizdatima. Vrlo su popularne bile njegove radio emisije na Radiju Sloboda. U New Yorku je uređivao ruski liberalni list Novi Amerikanac. Autorske tekstove objavljivao je u New Yorkeru.