Intelektualno nadmoćan, provokativan, samodopadan, ekstravagantan, bez moralnih i umjetničkih predrasuda, Wilde je djelom i ponašanjem rušio zastarjele kanone i konvencije svoga "predmedijskog" doba. U Slici Doriana Graya kao deklarirani hedonist i estet dekadence, opsesivno opsjednut ljepotom i mladošću, dolazi na logičnu zamisao, na kojoj ovaj njegov (jedini) roman i počiva: ostati vječno mlad, a sav teret vremena prebaciti na svoj uramljeni portret! U knjizi je diskretno naznačio i sklonost "protuprirodnom odnosu", koja je u njegovo vrijeme smatrana "teškim bestidnim djelom" i zbog koje je i odležao već spomenute dvije godine u tamnici.
