Nakon uspjeha Pasa u trgovištu započinje Araličina glavna kreativna faza te osamdesetih slijedi niz novopovijesnih romana - Put bez sna 1982., Duše robova 1984., Graditelj svratišta 1986., Asmodejev šal 1988. Služeći se autentičnim povijesnim likovima i događajima Aralica u njima govori i o našoj suvremenosti, pokazujući da smo zadani našom poviješću te da su bitni problemi ljudske egzistencije zapravo uvijek isti.
"Sve što je napisao (barem kada je riječ o njegovim povijesnim romanima), Aralica je napisao sa sviješću da je zadaća literature da čovjeka što više približi etičkim ishodištima, tj. razlozima njegove odgovornosti. Pišući o prošlosti, uvijek misli na suvremenost, u njegovim povijesnim romanima uvijek je lako prepoznati današnjicu, što potvrđuje Araličinu tendeniciju ka cikličnosti i povijesnoj ponovljivosti." - Josip Pavičić
.jpg "Ivan Aralica - Asmodejev šal")
