Kad se čovjek suoči s potrebom sagledavanja davne tragedije takvih osobina i razmjera, da čak i mutna sjenka koju na naše živote baca iz svojeg doba paralizira sve naše predodžbe i imobilizira svaku iskustvenu spoznaju koju baštinimo - ne preostaje drugo doli ponizno pokušati razumjeti ono što nam se čini upravo neshvatljivo.
Kako stoga na ispravan način tumačiti i prikazati barem dio patnje što ju je kolosalna tragedija Holokausta nanijela neznanim i znanim stradalnicima koji su ovdje živjeli i umrli generacijama prije nas? Zadaća nije laka: u osvit XXI. stoljeća valja dojmljivo i vjerodostojno predočiti stradanja osoba ubijanih u prvoj polovini četvrte decenije XX. stoljeća temeljem rasnog zakonodavstva i genocidnog progona proskribiranih manjinskih naroda i vjera; moramo čestito i uvjerljivo razjasniti sudbinu onih nesretnika koji nisu ocijenjeni jednakovrijednima i ravnopravnima ostalim građanima, za koje zemlja nije smjela biti domovinom, već tek nepreglednim minskim poljem na kojem puste tisuće prebivaju u internaciji. Jedan korak u bilo kojem smjeru mogao je sred tog užasa svakom tijelu biti zadnji. Voltaire govoraše da je raj na zemlji ondje gdje on trenutno stoji. ...
