.
.
Strah i želja stapaju se u maštovitom svijetu ovog romana u kojem slučajnost nikada nije samo slučajna, a preklapajući identiteti i nekonvencionalna romansa nude istinu u ponešto razigranom obliku.
Sladoledar je zaigrana i šarmantna priča koja se uglavnom odvija u Čehoslovačkoj 1940-ih i 1950-ih, ali se proteže i do naših dana. Dvije godine nakon završetka Drugog svjetskog rata filmska ekipa snima film. Redatelj želi raditi bez scenarija, a film se snima kronološkim redom, tako da glumci ne mogu ni naslutiti sudbinu svojega lika. Glumci istodobno izmišljaju i žive život svojih likova – ali može li život tih izmišljenih likova postati stvarniji i od same stvarnosti? U čemu je, uostalom, razlika između stvarnih i izmišljenih odnosno fikcionalnih iskustava?
Događaji su usredotočeni na muškarca i ženu s lažnim osobnim dokumentima. Iako se ne poznaju, njih se dvoje pristaju vjenčati i pronaći neko sigurno utočište na selu. Strah i želja, slabost i snaga u njihovoj priči idu ruku pod ruku. Kada glumci počnu shvaćati improvizirani život likova koje glume, ti glavni junaci počnu živjeti svoj život. Tomáš i Esther Vorszda počinju zajednički život uz pomoć udovice, gospođe Němcove. No, u priču ulaze i drugi zanimljivi likovi; Jan Vorszda, njegova supruga, Šveđanka Kerstin i njihova kći Gunilla, koja iz Švedske putuje u očev rodni grad te tamo pronalazi svežanj misterioznih pisama.
Kako se zamagljuju granice između fikcije i stvarnosti, Tajna policija postaje uvjerena kako je režiser u posjedu informacije koja bi mogla ugroziti nacionalnu sigurnost… Usred svih tih isprepletenih priča stoji grad Olomouc: sve one iz njega izviru i njemu se vraćaju. U ovom romanu život se doživljava kao zbirka detalja i priča, a povijest vodi fascinantan dijalog sa sadašnjošću. Prava na ovaj upečatljiv roman prodana su do sada u čak 15 zemalja, a Naklada Ljevak predstavlja vam ga u prijevodu Borisa Vidovića.
”Nikad nisam imao prilike pročitati obiteljsku kroniku ispričanu na ovako originalan način. Iako je radnja u osnovi jednostavna priča o majci, sinu i njegovoj kćeri, iskustvo čitanja nešto je posve drugo; sjajan je i vješt prikaz europejstva koji oduzima dah…”
- Turun Sanomat
„Struktura romana je složena, ali Lipson vjeruje svom čitatelju i uspijeva stvoriti
iskustva uspjeha. Možda najveća snaga knjige leži u brutalno inteligentnom prikazu odnosa. Lipson ima sposobnost izraziti strasti, strahove i tajne nade svojih likova s malo gesta i simbola te umotati pojedinačne ljudske scene u tok svjetske povijesti.“
- Kirkko ja kaupunki
„Roman je raj za čitatelje, stalno se nadograđuje, a najbolje tematske razrade
pune su nacionalnog naboja. Lipson se hvata svoje teme kao i Sofi Oksanen u čijem romanu Čišćenje nacionalizam i seksualnost postaju ubojita kombinacija.“
- Mervi Kantokorpi, Helsingin sanomat
„Jezički je roman vješto napisan, dijalog teče vrlo dobro i u djelu postoji više
uvjerljivih, poetičnih dijelova i dramatički zanimljivih scena.“
- Ville Ropponen, Kiiltomato
Podaci
- Nakladnik
- Naklada Ljevak
- Biblioteka
- Biblioteka Cicero
- Uvez
- Tvrdi uvez
- Jezik
- hrvatski
- Broj stranica
- 296
- UDK
- 821.511.111-31=163.42
- Godina izdanja
- 2020
- Dimenzije
- 13,8 x 21
- Prevoditelj
- Boris Vidović
- ISBN
- 9789533554686
Boris Vidović (1961., Zagreb) književni je prevoditelj i teoretičar filma. Diplomirao je filozofiju i komparativnu književnost na sveučilištu u Zagrebu i magistrirao književnost na sveučilištu u Helsinkiju.
S engleskog i talijanskog prevodio je prozu, poeziju i filmove, a danas prevodi uglavnom s finskog i estonskog. Svojedobno je bio filmski i književni kritičar, suradnik na Filmskoj enciklopediji, a radio je i kao filmolog u Hrvatskoj kinoteci. Danas je zaposlen u Finskom audiovizualnom institutu u Helsinkiju. Radio je i kao honorarni predavač na sveučilištu u Helsinkiju i tumač za hrvatski i bosanski jezik. S finskog je preveo više od deset knjiga.
Član je Hrvatskog društva književnih prevoditelja.
Živi u Helsinkiju.
Izbor prijevoda:
- Arto Paasilinna: Hurmaava joukkoitsemurha (Dražesno kolektivno samoubojstvo, AGM, Zagreb, 2007.)
- Kari Hotakainen: Sydänkohtauksia, eli kuinka tehtiin Kumisetä (Srčani udari ili kako se snimao Kum, AGM, Zagreb, 2008.)
- Sofi Oksanen, Puhdistus (Čišćenje, Fraktura, Zagreb, 2011.)
- Kari Hotakainen, Jumalan sana (Riječ božja, Fraktura, Zagreb, 2014.)
- Sofi Oksanen, Kun kyyhkyset katosivat (Kad su golubice nestale, Fraktura, Zagreb, 2015.)
- Riikka Pulkkinen, Totta (Istina, VBZ, Zagreb, 2016.)
- Ari Turunen, Ettekö te tiedä, kuka minä olen? Ylimielisyyden historiaa (Znaš li ti tko sam ja? Povijest arogancije, TIM press, Zagreb, 2016.)
- Tuomas Kyrö, Kerjäläinen ja jänis (Prosjak i zec, Fraktura, Zagreb, 2017.)
- Pasi Ilmari Jääskeläinen, Lumikko ja yhdeksän muuta (Lasica i njih devetoro Agora, Zrenjanin, 2017)
- Rosa Liksom, Hytty No 6 (Kupe br. 6, Hena, Zagreb, 2017.)
- Tommi Kinnunen, Neljäntienristeys (Na križanju četiriju cesta, Henna.com, Zagreb, 2018.)
- Pajtim Statovci, Kissani Jugoslavia (Moja mačka Jugoslavija, V.B.Z., Zagreb, 2020.)