Pikule ciglene boje

Dijete je najradije sjedilo pod stolom, u bunkeru duboko ispod zemlje, u malenoj barci na pučini oceana, u svemirskome brodu s mnogo prozora, ali bez vrata. I nitko k njemu nije mogao ući, ni kraljica ni vrhovna vila…

Šezdesete su godine prošloga stoljeća, hladnoratovsko razdoblje. Šestogodišnje dijete, glavni lik romana, igrom slučaja odrasta u totalitarnoj istočnoeuropskoj državi. Nakon što ga nasilno odvoje od (politički nepodobne) majke, dijete ostaje samo pa država brigu o njemu povjerava jednoj obitelji, koja mu nastoji pružiti dom. Djeca u školi prema njemu su okrutna jer dijete je stranac i već se samim tim razlikuje od njih, a šikanira ga i rigidna državna vlast. Kako bi se zaštitilo od bezumnih, suludih, sjetnih i neobičnih situacija s kojima se svakodnevno susreće u svojoj novoj sredini, dijete traži utočište u čudesnom svijetu vlastitih bajki, vitezova i vila, zmajeva i zmajoubojica, kraljica i svemirskih putnika, i svaku opasnost pretvara u avanturu, a neizvjesnost u nešto mu poznato i blisko…

Pikule ciglene boje, dirljiv je i topao roman Karla Rühmanna, švicarskog književnika, rođenog na području nekadašnje Jugoslavije, a u sjajnom prijevodu Dalibora Jolera. Iako se bavi teškom temom, Rühmann je svoju priču ispripovjedio duhovito i inteligentno, bez imalo patetike, a djetetov svijet prenio je na papir dojmljivim jezičnim slikama, živo opisujući snagu mašte koju ne mogu uništiti ničije prijetnje ni nasilje. Pripovjedač majstorski izmjenjuje perspektivu djeteta i odrasle osobe, vjerodostojno i precizno oslikavajući vrijeme bezumlja i apsurdā, koje mnogi od nas dobro pamte i s kojim se mogu poistovjetiti, pa ovaj roman možemo iščitavati i kao priču vlastita djetinjstva. Roman je dobitnik prestižne stipendije grada Züricha, a književna kritika u Švicarskoj dočekala ga je sjajnim kritikama.