Kamen, cvijet i amen

Obiteljski čovjek radi dosadan i zatupljujući posao, ali jednoga dana dobije poruku koja ga trgne iz letargije (malo)građanskog života i odvede direktno u zatvor, doživotno. Na jednome otoku odrasta skupina djece koja se okuplja u Bandu velikih pušača i sanja neki drugi život, daleko od sparine, kamena, dima krišom nabavljenih cigareta, lokalnog svećenika, učiteljice i obitelji koje su sve – samo ne sretne. Kriminalci, dileri, prostitutke i korumpirani odvjetnici bave se onime što se od njih i očekuje. A ljubav, dakako, ostaje idealna i nedostižna. Sve to, naizgled nespojivo, vješto je uklopljeno u Kamenu, cvijetu i amenu – romanu velikih kontrasta.

Nakon zapažena romana Pisma iz Vinogradske Boris Škifić predstavlja se kao pisac koji ne mari za granice žanrova, pa kombinira roman o odrastanju s kriminalističkim, otočki s urbanim, ljubavni s brutalnim. Negdje u pozadini čita se i legenda o morskoj nemani koja postaje sve manje metaforom, a sve više dijelom svakodnevice. Roman spretno kombinira ovo vrijeme sada s reminiscencijama na prošlost uz duboke zarone u prostore podsvjesnog.

Kamen, cvijet i amen roman je u kojem se sanjari o nekom drugom životu i bijegu, roman o svijetu u kojem nema mjesta za one senzibilne i otoku čija je sunčana idiličnost samo privid, a praznovjerje i primitivizam udaraju tamo gdje smo najtanji. Usto postavlja i pitanje zločina i kazne, čija ravnoteža nikad nije pravedna. Trostruko obilježena riječima iz naslova, ispisana eruptivnim i energičnim stilom, ovo je proza naturalističkih scena grubosti stvarnog svijeta i mekih dionica sanjarenja i čežnje, a između toga velikog kontrasta smjestila se velika priča. Jagna Pogačnik