Kako prožvakati dan

Moje gastronomsko sazrijevanje jedinstveno je i neponovljivo. Kao i vaše, uostalom. Svi počinjemo promatrajući majku ili baku i pomažući im. Poslije, od savjeta braće i sestara, susjeda i prijateljica, iskustava iz restorana, članaka i knjiga, prelazimo u fazu isprobavanja. Nakon nekoliko godina, katkad i desetljeća, osobnih pokušaja, miris koji se osjeća u našem stanu, namirnice u hladnjaku i ostavi, vrsta i broj tavica i lonaca, pa i stolnjaci i tanjuri, sastavni je dio onoga što napokon možemo nazvati moja kuhinja. Moj prvi svjesni susret s kuhinjom bilo je — sočivo! Tako je mama, vegetarijanka i makrobiotičarka, nazivala ono što se uvijek kuhalo u pištećem ekspres-loncu. Žitarice i mahunarke. Nedjeljom smo mi ostali članovi obitelji, tada još neopredijeljeni izjelice, dobivali pečenu kokoš s krumpirima. No u taj su prilično monotoni svijet poput meteorita znale uletjeti susjedine princez-krafne, didine srdele, tetina mesna štruca, pa čak i fuži s tartufima. Bili su to prvi gastroarhetipovi utisnuti u moje osjetilne pupoljke.

(...) U ovoj knjižici “samopomoći” sakupila sam razmišljanja na teme koje su mi najbliskije, te ih nadopunila tekstovima napisanim proteklih godina i označenih crvenom bojom. U njoj su spomenuti moji kuharski uspjesi i strahovi, moje najdraže (kućne) izjelice, prijatelji, hrana iz knjiga i filmova, iskustva s putovanja, koja me uvijek potiču da se pitam o svojim predrasudama i ispravnosti svojih odluka. Uz svako poglavlje je predstavljen recept za koji sam posebno vezana. Nadam se da će vam knjiga biti zanimljiva, te da ćete zaželjeti nešto fino skuhati!