Međimurje u djelima Đure Vilovića

Đuro Vilović je hrvatski svećenik, književnik, publicist, orjunaš i četnik. Njegov život i djelovanje, najblaže rečeno, bili su slojeviti. U svom relativno ne tako dugom životu prošao je razne faze, od katoličkog svećenika, preko Orjune, do velikosrba, četnika i zatvorenika u jugokomunističkim zatvorima. Život je živio burno. Obilježio ga je osobnim promjenama kakvih nema kod drugih hrvatskih intelektualaca toga doba. Bio je župnik međimurske župe Svih Svetih u Dekanovcu. U tom kratkom vremenu zavolio je Međimurje, ali i žene, pa je napustio svećenički poziv. Umjesto svećenika postao je hrvatski pisac, a njegovi su se romaninajviše čitali u razdoblju između dva svjetska rata. Nakon izlaska iz Katoličke crkve neuspješno je pokušao prijeći u pravoslavnu crkvu, a na kraju su ga prihvatili protestanti u tadašnjem hrvatskom Srijemu, Staroj Pazovi. U međuvremenu se oženio Srpkinjom iz Bjelovara, dobio sina Vuka-Vojka i prošao kroz razne faze u potrazi za identitetom. Postao je orjunaš, žestoki Jugoslaven, a početkom Drugog svjetskog rata i aktivni četnik. Godine 1943. odlazi u štab Draže Mihailovića, gdje ostaje do kraja rata. Poslije rata nove jugokomunističke vlasti osudile su ga na sedam godina zatvora. Napušten i dezorijentiran, preminuo je u Bjelovaru u 70. godini života.