Doba beskorisnih umnjaka

U trećoj knjizi pjesama Doba beskorisnih umnjaka Josip Čekolj potvrđuje se kao jedan od najvažnijih mladih pjesničkih glasova na prostoru hrvatskoga jezika. U tri pomno složena ciklusa gradi pjesme u osebujnoj intertekstualnoj i metatekstualnoj igri. Koristi se različitim idiomima, suprotstavlja književne i izvanknjiževne sadržaje, služi se motivima iz popularne i tradicijske kulture, ukazujući i upozoravajući na njihovu inherentnu literarnost.

Ova je knjiga poetski otisak stvarnosti, kao u glini, koji propituje položaj umjetnika i ulogu umjetnosti u svijetu opterećenom dubokom krizom - svijetu suočenom, među ostalim, s ekološkom i nuklearnom prijetnjom.

U Dobu beskorisnih umnjaka ovaj mladi glas oslobađa se (tuđih) kulturoloških očekivanja, pa čak i zahtjeva tradicionalne literarnosti, ukida svaku autocenzuru i osvaja nov prostor slobode, afirmirajući iznova i samu poeziju kao uporište, otpor, emociju.

Ivan Herceg