

Kao refleksija autorovog osebujnog promišljanja o sasvim običnim i poznatim stvarima, ponašajnim ritualima i interpersonalnim odnosima koji čine ono što je zaokruženo činom rođenje i smrti pojedinca, ovo djelo nalazi se na teško zamislivoj i neizrecivoj granici filologije, etimologije, maditeranske inačice judeokršćanske duhovnosti i osobnih diskursa proizašlih iz vječite gladi za znanjem i značenjem.
Među napisima koji su nastali izravno za potrebe ovoga sveska, pronaći ćemo i uratke koji su započinjali ili završavali knjižne blokove ukoričenja mnogih drugih autora, a izboru zastupljenih, ma koliko on bio subjektivan i određen zadanim prostorom, nema se što oduzeti - sve je pomno odvagano i uravnoteženo. Društvenu potrebu ovakve knjige nije potrebno posebno obrazlagati: riječ je o malome djelu, u smislu njenih materijalnih protežnosti, no kapitalnom djelu koje, korak po korak, slijedi tragove hrvatske kulture i prati proces izgradnje kulturnog identiteta.
Parafrazirati ćemo Bratulićevu izjavu u časopisu Veritas – Glasniku sv. Antuna Padovanskog "Ono što znaš, možeš i zaboraviti. Ono što ne znaš, ne možeš ni zaboraviti. Ako ne razumije o čemu se radi, kad vidi nešto (...) zapisano, pametan će čovjek pitati, a pametniji od njega će mu objasniti." Josip Bratulić spada među one koji objašnjavaju.