Septologija I-II: Drugo ime

Jon Fosse piše izvanredno o umjetnosti koja stvara svjetlo iz tame. Knjiga se lako čita, shvatljiva je i lijepo je udisati ritam Fosseovih proznih rečenica. Drugo ime iznimno je nadahnut i inspirativan umjetnički roman.

— Gerd Elin Stava Sandve, Dagsavisen

Septologija je roman Jona Fossea u sedam nastavaka i tri sveska u ukupnom opsegu od 1250 stranica: Septologija I. – II.: Drugo ime, Septologija III. – V.: I je drugo te Septologija VI. – VII.: Novo ime. Glavni je lik i pripovjedač u romanu Drugo ime Asle, slikar i udovac koji živi u kući u Dylgji u kojoj je nekoć živio sa svojom suprugom Ales. Viđa još jedino susjeda Åsleika, seoskoga ribara, i svog galerista Beyera, koji živi u gradu Bjørgvin. Još jedan Asle, također slikar, živi u Bjørgvinu: jesu li on i pripovjedač na neki način dvojnici ili možda dvije verzije iste osobe i istog života? Asle se oženio, postao religiozan, prestao piti i postao uspješan slikar. Drugi je Asle, međutim, na mnogo težem putu. Središnji je događaj Fosseova fiktivnog svemira kada se oni susretnu: radnja romana odvija se tijekom adventa, malo prije Božića, a životi dvojice Aslea ispričani su retrospektivno i u sadašnjosti. Drugo ime govori o prirodi umjetnosti i o Bogu; o alkoholizmu i prolasku vremena. Kao i većina Fosseovih djela, i ovo je roman o ljubavi, smrti i moru.

Iz kritika:

Jon Fosse napisao je neobičan i mističan roman, u kojem se umjetnik bori s vjerom i samoćom, promatrajući sebe, ili verzije svoje osobe, kako padaju sve dublje i dublje. Fosseov svijet je dalek i maglovit u ovoj dubokoj, egzistencijalnoj romanesknoj priči. — Hari Kunzru Samo Jon Fosse može ovako pisati! Novi čitatelji koji žele doživjeti istinsko umjetničko iskustvo imaju razloga za slavlje.”

— Sindre Hovdenakk, VG

O autoru:

Jon Fosse rođen je 1959. u Haugesundu (Norveška). Studirao je književnost na Sveučilištu u Bergenu. Na Sveučilištu u Hordalandu predavao je kreativno pisanje. Povremeno je radio kao novinar i urednik. Piše prozu, poeziju, drame, eseje, kratke priče i knjige za djecu. Debitirao je 1983. godine romanom Crveno, crno. Prva Fosseova drama I rastati se nećemo nikada premijerno je izvedena 1994. godine. Napisao je više od četrdeset drama koje su prevedene na pedeset jezika. Danas je jedan od najizvođenijih svjetskih dramskih pisaca i najpoznatiji norveški dramatičar nakon Henrika Ibsena. Fosseovi romani prevedeni su na više od dvadeset jezika, a osobito su čitani Jutro i večer, Melankolija 1 i Melankolija 2 te Septologija, a on se danas smatra jednim od najvažnijih živućih svjetskih pisaca. Djela su mu dobila brojne književne nagrade u Norveškoj i inozemstvu te se Fosse sve češće spominje kao izgledni kandidat za Nobelovu nagradu. Roman Novo ime 2022. bio je finalist nagrada The Booker International i The National Book Award.

O uredniku:

Nenad Rizvanović (Osijek, 1968). Završio studij hrvatskog jezika i književnosti i južnoslavenskih filologija na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorski studij Društvo znanja i prijenos informacija završio na Sveučilištu u Zadru. Doktorirao je na temi Pristup oblikovanju nakladničkog niza i njegova načela. Književnu kritiku i prozu objavljuje od 1985. u novinama i časopisima Uređivao je više novina i časopisa. Vodio je tribinu Književni petak (1997-2001). Jedan je od osnivača Festivala alternativne književnosti (FAK). Od 2001. radi u izdavaštvu, kao urednik i glavni urednik.

O prevoditelju:

Munib Delalić rodio se 1950. u Ljubuškom, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je historiju jugoslavenskih književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Živio je i radio u Mostaru baveći se prosvjetnim i književnim radom. Od 1993. živi u Oslu, gdje radi kao pisac i prevoditelj. U književnosti se pojavio sedamdesetih godina objavljujući uglavnom poeziju, a bavio se i književnom kritikom i esejistikom. Dosad je objavio trinaest zbirki pjesama i dvije knjige eseja na norveške i nordijske književne teme. U prijevodu s norveškoga objavio je sedamdeset beletrističkih naslova. Dobitnik je više nagrada za poeziju i prevoditeljski rad.

Iz knjige:

Vidim da stojim i gledam dvije crte koje se križaju otprilike po sredini, jedna smeđa i jedna ljubičasta, vidim da sam crte bojio polako i pažljivo i da je na platnu mnogo debele uljane boje, i da je malo razlivena, i ondje gdje se crte križaju boja se lijepo miješa i teče prema dolje i pomislim da to i nije neka slika, ali da je istodobno onakva kakva bi trebala biti, slika je gotova, malo se odmaknem od nje i odande je gledam, potom vidim da ležim u krevetu u hotelu Dom i pomislim da je danas utorak, običan utorak, i da drage volje mogu ustati i izaći iz sobe, ili barem se odjenuti, sjednem na rub kreveta i pomislim da je i ovo trajalo jednu noć, ustanem i s poda uzmem svoje hlače i obučem ih, zatim navučem preko glave svoj crni džemper i obučem crni baršunasti sako i opet sjednem na rub kreveta i odvežem vezice na cipelama, obujem cipele, zavežem vezice i vidim svoj crni kaput na stolici, pomislim da sinoć, premda sam bio odveć umoran kad sam legao, uopće nisam mogao zaspati, ili sam ipak zaspao?, iako nemam baš taj osjećaj, začudo nisam ni nešto posebno umoran, ustanem i uđem u kupaonicu i zapljusnem se hladnom vodom po licu, jedanput, dvaput, i još nekoliko puta, raspustim kosu i prstima prođem kroz svoju dugu sijedu kosu, uzmem crnu gumicu koja je držala kosu skupljenom i opet njome skupim kosu, isperem usta hladnom vodom, isperem grlo, ispljunem, više puta to učinim, sad sam valjda spreman, koliko je moguće biti spreman, sad mogu sići na doručak (…)