Ponoćno sunce

Daje si ime Ulf - a to je ime dobro kao i bilo koje drugo - i jedino što traži jest mjesto na kojem ga neće pronaći jedan od najzloglasnijih narkobosova Osla: Ribar. Nekoć je radio kao Ribarov plaćenik, ali nakon što ga je izdao, Ulf postaje jedan od ljudi koje njegov bivši šef sada mora srediti, a to nije problem mafijašu čiji opasan stisak ne poznaje granice.

Kad Ulf siže s autobusa u Kasundu, na sjeveroistočnoj norveškoj granici, on vidi „ravan, monoton, dosadan okoliš… savršeno skrovište. Ili se barem tome može nadati.“
Mještani - lokalni Laponac i sljedbenici posebno stroge švedske verzije Kršćanstva - naizgled prihvaćaju Ulfovo objašnjenje da je došao u lov, iako nema oružja, a sezona lova još nije počela. A udovica i njen znatiželjan, brbljav sin osiguravaju mu hranu, kolibu duboko u šumi i oružje - a njihovo društvo pokreče u njemu nešto što je davno zaboravio.
Ali izluđujuće čekanje na neizbježan trenutak dolaska Ribarovih ubojica - uz ponoćno sunce koje neprekidno svijetli i otkriva sve - tjera ga da se pita je li iskupljenje uopće moguće ili je, kako je oduvijek vjerovao, „nada prava kurva