

Svjedočenje Zvonimira Zakošeka o ratnim zbivanjima u Topuskom, Pakračkoj Poljani, Bosni i Oluji možda je najpotpunije napisana studija slučaja u literaturi o PTSP-u. S njim ćemo početi razumijevati dva još uvijek nedovoljno rasvijetljena aspekta ratnih trauma među vojnim sudionicima rata: psihološki lom osobe s zapovjednom pozicijom u ratnim operacijama i problem krivnje zbog počinjenih djela, odnosno žrtava.
Iako je riječ o memoarima, ovo djelo nudi brojne spoznaje o psihološkim i sociološkim aspektima Domovinskog rata, a napose o veteranskoj populaciji koja se nosi s posljedicama rata u vidu posttraumatskog stresnog poremećaja. Nadalje, doprinos ovog djela očituje se i u tome što je sugovornik (suautor) u ratu obnašao visoku časničku dužnost, a takve su ispovijesti raritetne u literaturi o PTSP-u, posebno o jednom od najproblematičnijih aspekata PTSP-a a koji se odnosi na suočavanje s krivnjom.
– Danijela Lucić