

Čini se da danas od intimnog partnera očekujemo da nas iscijeli, bezuvjetno voli i izbavi, da nas, riječju, vrati natrag u rajski vrt, Eden. “Čini se da sve, baš sve ovisi o toj stvari koju zovemo ljubav. [...] vodimo ljubav, zaljubljujemo se i odljubljujemo, slijedimo ljubav i tražimo od nje da nas spasi. Romantična ljubav, pod kojom mislimo na onaj elan, onaj intenzivni žar, onu snažnu čežnju za voljenim, onaj sraz, onu duboku tugu kad voljenog izgubimo, onu tjeskobnu nesigurnost oko nepromjenjivosti Drugoga, sve to i još mnogo više istodobno je najveći izvor energije i glavni narkotik našeg doba“, piše u ovoj pitkoj studiji James Hollis, koji na zasadama dubinske psihologije uvjerljivo dekonstruira taj na neuspjeh osuđeni projekt, ukazujući na puteve kojima možemo poći u traganju za zrelim, autentičnim odnosom utemeljenim ne na neostvarivim fantazijama o idealnom Drugom, nego na osviještenoj ljubavi koja, unatoč svemu – traje.