Nutarnji oblik

Teorijsko djelovanje Jagora Bučana u polju teorije umjetnosti – ponajprije slikarstva – već godinama predstavlja važan i, rekao bih, posve samosvojan doprinos našoj umjetničkoj teoriji. Bučan je, naime, jedan od rijetkih naših likovnih stvaralaca koji se upušta u teorijska razmatranja, čineći to, pritom, uz poštovanje prema autonomiji metoda kojima se služi umjetnička teorija. Na taj način u njegovim tekstovima dolazi do sprege znanja koje proizlazi iz praktičnog poznavanja slikarstva s teorijskim pojmovnikom koji se neprestano obogaćuje primjenom u novim kontekstima. Bučan autentično doprinosi teorijskom razumijevanju umjetničkog djela, ispitujući prije svega termin „kvalitete“, ili, drugačije rečeno, onoga što umjetničko djelo čini njim samim, a ne nečim drugim. Postavljajući pitanje po čemu slika jest to što jest, te definirajući sintagme poput „posteljičnog sloja“ slike, štoviše upirući prstom u njih na nizu konkretnih primjera, Bučan se u predmetnom tekstu afirmira kao autentični i sasvim originalni teoretičar slike. Ovim želim naglasiti kako je u istom kontekstu praktično nemoguće naći sličnih pristupa u nas (pa i šire), a s kojima bi uopće imalo smisla uspoređivati Bučanov teorijski rad.

-Vladimir Rismondo