

U svojim zapisima sa scene i oko nje Šimić dokazuje da su posljedice postojećega, krutog odgoja u Kini za djecu pogubne i da se zbog toga nastali ponori u njihovim osobnostima i u njihovoj duši prouzrokovani nedostatkom igre ne mogu kompenzirati i ispuniti ničim drugim. Tako se ključna rasprava u ovoj knjizi vodi u području kazališne pedagogije i najkraće se može podvesti u autorovu hipotezu (protiv koje će, kladim se, mnogi u nas podignuti glas) da su širom svijeta u kazalište za djecu odlučujući čavao zabili britanski učitelji svojom oponašateljskom paradigmom dramskog obrazovanja. Nju autor najkraće opisuje kao koncept u kojem je sadržaj kazališta obrazovanje djece. Stoga ono tradicionalno služi obrazovanju stavljajući se u poziciju sluge, a ne gospodara. Izostaje tako, već pokoljenjima, u kazališnom stvaranju (ne samo za djecu) najvažniji sastojak razvoja kazališne estetike, i ne samo nje, a to je Igra. Stoga je i naslov sretno odabran jer jasno kazuje bit Šimićeva naravoučenija: Igra u beskonačnost, dok podnaslov opisuje točno ono što nas očekuje između korica ove knjige koja je i nauk, i život, i iskustvo, ali i mudrost nekoga tko je prošao svijetom u susretima sa svim tradicijama i školama koje postoje o scenskom stvaralaštvu, ne samo za djecu.
Igra je djetetov posao, kaže autor i to je najkraći moto kojim se ispisuje namjera ove nadahnute knjige, na mjestima i potresne, duboko emotivne kakav je i sam pisac. Provodeći svoje vrijeme, zagledan u scenske dubine, u razmišljanju o zagonetnoj nakani prirode kazališta, umnogome bliskoj onoj koji je vodio Velikoga Yua oko vodenih bujica, autor nam zapravo u mnogim redcima, kao i između njih, opisuje sebe i svoju životnu misiju. Njoj je jednako strastveno bio predan i tijekom života i rada u Zagrebu, od dječačkog i mladenačkog staža u Pionirskom studiju velike Zvjezdane Ladike preko angažmana u Zagrebačkom kazalištu mladih pa do povijesnog osnutka Male scene koju je utemeljio prije tridesetak godina sa svojom životnom i kazališnom družicom Vitomirom Lončar i drugim suradnicima.
Snježana Banović