Pripadati i ne pripadati

Lovrenović je pisac eseja i romana, putopisac, urednik, intelektualac, ma da je među svim time najvažnije ono što ne stoji u biografiji: da je Lovrenović čuvar jedne kulture na izumiranju. Sve svoje tekstualno i intelektualno djelovanje, a time i sam život, vezao je uz dva svijeta. Prvi je bosanskohercegovački, onaj koji se temelji na isprepletenosti svojih različitosti, gdje je upravo ta različitost njegova differentia specifica. Drugi je onaj koji nose srednjobosanski Hrvati, sastavni dio tog nad-svijeta. Oba pokušaja jednaka su u pokušaju da se među stisnutim prstima sačuva voda. Nije ništa novo da kulture propadaju, da svojim umiranjima ostavljaju prostor za nove, kao i da se identiteti, poput ovog bosanskohercegovačkog, presvlače u smislu i da mu se dodaju nove karakteristike i značenja. I dobro je da postoji netko poput Lovrenovića tko odbija povjerovati u to. Kulture i identitete koji su uspjeli preživjeti možda razlikuje od drugih samo to što su imali više Lovrenovića.

– Nebojša Lujanović, pogovor