Put bez sna

Jedan od najčitanijih suvremenih hrvatskih književnika, romanopisac, novelist, esejist i filmski scenarist Ivan Aralica (rođen 1930. u Promini kraj Knina), započeo je objavljivati sredinom šezdesetih godina. Njegova socijalno angažirana proza nije tada izazvala veću pozornost (Svemu ima vrijeme 1967., A primjer se zvao Laudina 1969., Filip 1970.), potom objavljuje prozu u kojoj pokazuje interes za povijesnu tematiku (Konjanik 1971., Opsjene paklenih crteža, 1977.), a tek 1979. godine, kad mu u HIT-u izlazi antologijski roman Psi u trgovištu, Aralica postaje i jedan od vodećih domaćih prozaika. Nakon uspjeha Pasa u trgovištu započinje njegova glavna kreativna faza te osamdesetih slijedi niz novopovijesnih romana - Put bez sna 1982., Duše robova 1984., Graditelj svratišta 1986., Asmodejev šal 1988. Služeći se autentičnim povijesnim likovima i događajima Aralica u njima govori i o našoj suvremenosti, pokazujući da smo zadani našom poviješću te da su bitni problemi ljudske egzistencije zapravo uvijek isti. Potkraj osamdesetih blisku je suvremenost tematizirao u romanu Okvir za mržnju (1987.), radnja kojega se događa 1950. u represivnom socijalizmu, potom piše Tajnu sarmatskog orla 1989. gdje se radnja događa i u 16. stoljeću i sedamdesetih godina 20. stoljeća te roman Majka Marija 1992., a iznimno je plodan i devedesetih, kad objavljuje romane Četverored (1997.), Svetišni blud (2000.) i Ambra (2001.). Objavljen 1982. u Biblioteci HIT roman Put bez sna imao je potom niz izdanja. Put bez sna započinje ciklus Araličinih prognaničkih romana, tj. romana o prisilnoj seobi Hrvata iz Rame prema hrvatskoj obali, od 16. do 19. stoljeća prateći sudbinu nekoliko naraštaja obitelji Grabovac (Duše robova, Graditelj svratišta).